Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
utorak, veljača 15, 2011
Zanimljiv je fenomen Facebooka. U nekoliko godina je zapravo postao 'must have' naših života. Prije nego što uopće počnem  pisati ovaj tekst, bilo bi u redu naglasiti da sve ovo pišem iz perspektive svojevrsnog ovisnika o Facebooku. Međutim, u svakoj ovisnosti postoje trenuci trezvenosti, a mene je taj trenutak uhvatio baš sada.

Idemo podijeliti ovaj tekst na 5 dobrih i 5 loših strana Facebooka.

 

Dobre strane :

 

1.       Pruža vam mogućnost da se čujete sa sestričnom onog dalekog rođaka od vaše bake koji je prije sedamnaest godina živio u selu do vašeg i popričali ste dva puta, ali isto vas je sunce grijalo, pa ste osjetili neku povezanost i paf! Sedamnaest godina poslije pronašli ste vezu sa tim rođakom. Divno. Dakle, omogućava vam restauriranje izgubljenih kontakata.

 

2.       Preko Facebooka potpuno besplatno možete reklamirati onu kremu protiv gljivica koju ste izmiksali u svojem podrumu dok vam je mama u stanu kuhala neku splačinu vjerujući kako je to neki od pripravaka za vašu dijetu, a to je zapravo bio jedan od sastojaka revolucionarne kreme koju ćete prodavati za 9,99 kn s PDV-om. Naravno, nemate para za oglašavanje, pa ćete iskoristiti tu veliku listu Facebook prijatelja i plasirati svoj proizvod na tržište. Dakle, odlična besplatna reklama.

 

 

3.       Dođete doma s posla i, iako imate već 40 i kusur godina, još uvijek živite sa mamom i tatom, a s djevojkom ( koja živi kod bake i djeda jer su je mama i tata istjerali iz stana kada je napunila 35 ) se trebate naći tek za kojih sat vremena. Da izbjegnete obješene face roditelja zbog toga što ste opet zakasnili na ručak, sjest ćete za kompjuter, otići na  Facebook i prošarati svojim usjevima, mafijaškim poslovima ili provjeriti je li stigla sva roba u vaš kafić. Dakle, osim što razvijate svoju radnu etiku i poduzetnost, Facebook je odlična razbibriga od svakodnevnih obaveza.

 

4.       Vi ste totalno asocijalna osoba koja ne bi mogla uspostaviti kontakt niti s mrtvacem u prostoriji gdje ste potpuno sami od straha da ćete ispasti glupo. E, pa onda fino napravite svoj Facebook račun i krenete u virtualno uništavanje sramežljivosti. Uspostavite prvi kontakt i paf, eto vas ubrzo i u stvarnom svijetu nešto sigurniji. Ok, za ovu teoriju nisam potpuno siguran, ali u filmovima pali. Dakle, možete od asocijalnog papka postati potpuno društveni frajer ili frajerica, naravno.

 

 

5.       Dok sjedite uz kavu na balkonu svojega stana,  sunce lagano probija kroz grane borova, a vi uvlačite posljednji dim cigarete i sine vam brilijantna ideja kako pomoći ovom napaćenom narodu. Imate ideju, imate cilj, imate čak i način kako sve to ostvariti, ali nemate ljudi. Eh, što onda? Sjediti na terasi i maštati o nekoj novoj ideji ili odjuriti na Facebook i osnovati grupu ili fan page kako bi promovirali svoju ideju i skupili istomišljenike. Koji, treba to naglasiti, mogu biti i nepušači i alergični na kavu. Tu skupite ljude, iznesete svoje ideje i imate idealnu podlogu za daljnje djelovanje. Facebook je dobar za začetak revolucije.

 

Loše strane :

 

1.       U stvarnom životu svi se trude biti nešto misteriozni, nitko nikoga nije upoznao do kraja, jer on/ona ima takve tajne koje nitko osim njih samih ne zna. Ali, onda vam stigne request na Facebooku od te iste tajanstvene osobe i čim ga prihvatite, kroz posljednjih nekoliko statusa doznate gotovo sve misterije koje je ta osoba tako vješto skrivala 'uživo'. Najbolji su oni koji opisuju doslovce svaki pokret koji učine tijekom dana : ˝Ustao, sjeo, udahnuo dva puta, pa krenuo prema kupaonici. Otuširao sam se. Mirišem. Prije sam smrdio. Još mirišem.˝ Ali, prema mojem skromnom mišljenju, vrhunac morbidnosti je kada vam Facebook služi kao osmrtnica. ˝Sinoć je nakon duge i teške bolesti preminula moja prabaka. Čitava familija bila je uz nju do zadnjih trenutaka. Još ne možemo doći k sebi. ˝. Ok, i što bi trebalo raditi na ovakve statuse ili slike. Da lajkam što ti je baka ili neki drugi član obitelji umro? Da ti komentiram kako mi je ultra žao iako te nikad u životu nisam vidio? Koja je svrha takvih statusa? Možda stigne još koji request zbog suosjećanja? Dakle, Facebook se vrlo lako od zabavne stvari može pretvoriti u morbidnu i napornu u kojoj otkrivate puno više nego što biste trebali, a koja je svrha toga?

 

2.       Kad slušaš ispovjest jednog alkoholičara, obično počne sa time da je u početku samo povremeno izlazio i popio pokoju pivicu. Kasnije se ta pivica pretvorila u desetak, pa je došla i koja žestica, da bi na kraju svakog dana vršio veliku nuždu u osam ujutro, a ustajao iz kreveta u devet. Sada svoje probleme liječi na sastancima liječenih alkoholičara. Slična stvar može se dogoditi i sa Facebookom. Jedini je problem taj što nisam siguran da postoje komune ili sastanci za liječene Facebookovce ili Facebookovke. Sve u svemu,  zabava vrlo lako pređe u ovisnost, a znamo još iz osnovne škole da bilo koja ovisnost nije i ne može biti dobra.

 

 

3.       Prije su ljudi pomagali drugima tako što bi im zaista pomogli. Bilo to novčano, radom ili nekim drugim načinom. Danas je pomoć svedena na to da osnujete grupu na Facebooku. Možete ih i više u jednom danu, ako ste pravi altruist. Tu grupu nazovete recimo : ˝Alen Bećirović je postao senilan, skupimo 100 000 lajkova da pomognemo njegovom mozgu da se prisjeti˝. Ok, nije baš sigurno da ću se ja sjećati tih 100 000 lajkova, ali osnivač  te grupe i njeni članovi biti će uvjereni kako su obavili svoju dozu dobrih djela za taj dan, tjedan ili možda čak i mjesec. Lako je kliknuti 'like' ili 'join', ali je zapravo užasno teško doći do tog istog ( u ovom slučaju mene ) gospodina i pitati njega ili njegovu obitelj što bi zaista moglo pomoći. Dakle, Facebook zavarava ljude da imaju moć koju zapravo nemaju. Ili bolje rečeno, Facebook opravdava nečiju nebrigu za drugoga. Nije toliki problem što se ne brineš o nekome, nego je problem što se prodaješ pod činjenicu da se brineš, iako se sva tvoja briga sastoji u 3 izdvojene sekunde da klikneš određenu tipku.

 

4.       U stvarnom životu vi ste roditelj koji budno pazi na svoju djecu. Naiđe li neki sumnjivi stariji gospodin  i mota li se  oko vaše djece odmah ćete reagirati. One bombone koje je spremio zabiti ćete mu u lijevu nosnicu, a ako ne odmagli vjerojatno i u desnu. Što se događa na Facebooku? Prije svega, djeca lažiraju godinu rođenja, tako da curica od 12 sa tonom šminke, pravim odabirom fotografije i malim muljanjem godine rođenja može proći kao par godina starija djevojka. A nakon toga to dijete može raditi što hoće. Može pisati statuse kako se izubijala od alkohola, može stavljati fotografije u kojima je sve samo ne čedna, ali što je najgore vrlo lako može doći na metu onih istih sumnjivaca sa bombonima koje biste u stvarnom životu otjerali. Facebook je za takve osobe kao rudnik zlata. Jer ne samo da neće biti otjerani, nego će imati priliku ponuditi i gumene i tvrde i neke treće bombone bez da im itko išta prigovori. Dakle, ako ne namjeravate pokrenuti tvornicu bombona, Facebook bi svakako trebalo držati podalje od djece. Nema veze što ga svi imaju, roditelji bi po tom pitanju trebali biti autoritet, a ne još postati 'friends' na toj istoj mreži. Malo to sve odlazi u krivom smjeru.

 

5.       U dobre strane sam svrstao činjenicu da Facebook može poslužiti za početak revolucije ( ne mora ona biti krvlju obojana, dapače ), i to je odlična stvar. Međutim, Facebook je stvorio niz sjedećih revolucionara. Sve je odlično dok je u virtualnoj sferi, ali kada treba preći u realnu, mnogi se sjete da su posadili grašak pa trebaju pratiti svaki njegov napredak kroz naredna dva mjeseca i eto baš nikako ne mogu sada biti revolucionari. Neki su baš nakon što su kliknuli join u tu odličnu grupu začeli dijete, pa je sad prerizično voditi bitke. Ima i onih kojima su valjda otpali prsti, slijepile se ruke, začepile uši i izgorio jezik, pa i da hoće ne mogu biti revolucionari. Ima tih isprika mali milijun. Loša strana Facebooka – drži ljude u stanovima. Kome to odgovara? Zna se!

 

Eto, kratki pregled dobrih i loših strana Facebooka je završen. Jeste li se pronašli u nekom opisu?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 12:25 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 2, 2010

I ja bi Facebook…

 

Čitao sam negdje nedavno kako naši političari rijetko ili nikako koriste Facebook za neku vrstu samopromocije. Izgleda da je većina vrlih nam političara ili informatički nepismena ili jednostavno ignorantna prema novim tehnologijama i novim načinima ˝oglašavanja˝ i skretanja pažnje na sebe, među kojima je svakako i Facebook. Odmah mi je pala na pamet naša draga premijerka koja očito ima problema sa ˝novim tehnologijama˝ kao što su lift, Power Point i slično….

 

Vjerujem da je Jadre shvatila koliko je važno imati Internet kao saveznika. Zamislite da ima svoj profil na Facebooku i slučajno joj se zaglavi lift, a ona kasni na važan sastanak. Uzme mobitel i lijepo postavi status : ˝Zapela sam u liftu, počnite bez mene…˝. U roku od par minuta isti bi status ˝lajkali˝ Bebić, Šeks, Milinović i ostali vjerni puleni koji bi jedva dočekali takvu situaciju u kojoj bi možda i oni mogli doći do riječi. Tek bi se nakon kojih stotinjak like-ova javio zabrinuti i pomalo Pahor sa komentarom ˝Mala, če je vse v redu?˝. Ona bi odgovorila kako je dobro i kako očekuje lijepu večeru da se smiri. Borutić bi se bacio na kuhanje, a nacija odahnula nakon saznanja da je premijerka sasvim dobro.

 

Mani se Google Translate-a…

 

Zamislite samo koliko bi joj bilo lakše obavljati teške poslove koje kao premijerka mora obavljati da ima svoj profil. Imala bi zasigurno par tisuća ˝prijatelja˝ među kojima bi bili stručnjaci svake vrste. Kada god joj nešto ne bi bilo jasno mogla bi se obratiti njima. ˝Zaj…. sam nešto u Power Pointu koji nas sada prikazuje kao sposobne vladajuće. Kako da to promjenim?˝ -  i odmah bi dobila savjet svojih vjernih birača, prijatelja ili slučajnih ˝prolaznika˝. Čitava frka oko informatičke nesposobnosti vladajuće garniture bila bi spriječena i nitko tome ne bi pridavao niti trunčicu pažnje.

 

Kada bi odlazila u SAD susresti se sa Obamom ili možda čak u Veliku Britaniju na čaj sa kraljicom mogla bi uvježbati što reći. Nekoliko dana prije puta mogla bi se konzultirati kako će što izgovoriti i reći. ˝Za tri dana putujem u Veliku Britaniju kako bih prisustvovala čajanci sa kraljicom. Razmišljala sam joj predstaviti se na slijedeći način : ˝Srdačan pozdrav kraljice. Ja sam Jadranka Kosor i dolazim iz Hrvatske. Iznimna mi je čast danas biti ovdje i nadam se da ćete i Vi posjetiti našu zemlju uskoro.˝ Naravno, čitava armija mladih HDZ-a poduprijela bi je u toj nakani sve dok se ne bi javio jedan infiltrirani HNS-ovac koji bi je upitao kako to misli reći na engleski. I uskoro bi dobio odgovor kroz novi status. ˝Mnogi si uzimaju za pravo osporavati moje znanje engleskog jezika. Pa eto svim skepticima dokaza kako su potpuno u krivu. Bez problema vam svima mogu napisati kako ću pozdraviti kraljicu : ˝Best regards queens. I am Kosor and come from the Croatian. Exceptional is my great honor to be here today and I hope you'll visit our country soon.˝ Gotovo dva sata ne bi bilo nikakvog komentara na ovaj status. I baš kad bi se premijerka zapitala zašto je tome tako stigla bi joj nova notifikacija. ˝Nenad Stazić je komentirao tvoj status.˝ Sva ushićena pohitala bi vidjeti dokaz svoje tvrdnje kako zna engleski kad ono… ˝Poštovana premijerko, preporučio bih Vam angažiranje profesionalnog prevodioca, što Google Translate svakako nije…˝ I tako bi izbjegli još jednu međunarodnu blamažu. Tko kaže da HDZ i SDP ne mogu surađivati.

 

˝Kud Jadranka tud i ja…˝

 

Još jedna velika pogodnost je ta što kada nešto krivo napiše ili objavi uvijek može opravdati hakiranjem vlastitog profila. Ona je kao visoka državna dužnosnica konstantno pod napadima kojekakvih hakera iz čitave Hrvatske i svijeta i kada bi se na njenom profilu pojavio status : ˝Nove mjere spasiti će hrvatsko gospodarstvo i ubrzati ulazak Hrvatske u Europsku Uniju˝ uvijek bi mogla reći kako je taj status dijelo zlonamjernih hakera i kako je ona zapravo htjela napisati : ˝Nove mjere će možda spasiti hrvatsko gospodarstvo i ubrzati ulazak Hrvatske u Europsku Uniju˝. Izostavljanje tog krucijalnog ˝možda˝ biti će krivica hakera ili možda čak i Marka Zuckerbergera koji je pogriješio u izradi Facebooka.

 

Na žalost, Jadranka Kosor sve više i više počinje nalikovati na svog predhodnika, i to ne samo prema boji kose. Ne preuzima odgovornost za gotovo niti jednu situaciju u zemlji koja je rezultat njene politike i politike užeg vodstva stranke, ne pridonosi poboljšanju životnih uvjeta, a pored svega, mit o borbi protiv korupcije i dalje nekako ostaje samo to – mit. Spektakularna uhićenja u HEP-u, HŽ-u i ostalim, prema svemu sudeći, korumpiranim poduzećima lagano padaju u zaborav, a mnogi koji su u tim radnjama sudjelovali dobivaju milijunske odštete koje svi mi plaćamo. Damir Polančec, žrtveno janje vodstva HDZ-a sve manje i manje šuti, a sve više i više otvoreno optužuje aktualnu premijerku. Čak je i novi modni dodatak, majica sa natpisom : ˝Kud´ Jadranka, tud´ i ja i kud´ ja, tud´ i Jadranka˝, pokazatelj što Polančec misli o sadašnjoj premijerki i gdje je vidi u skoroj budućnosti.

 

I mene hvata tjeskoba kad vidim tko nas vodi…

 

I dok se suočava sa kojekakvim optužbama od strane Damira Polančeca, sindikata i ostalih, premijerka je odlučila otići u poplavljenu Slavoniju kako bi svima obznanila da se osjeća tjeskobno kada vidi ljude u strahu. Međutim, brzo se pribrala i obznanila kako će Vlada zasigurno pomoći, te kao da je već počela predizbornu kampanju u kojoj je glavni lik ONA, dodala kako ˝postoji i mogućnost intervencije kroz saborsku pričuvu o kojoj ja odlučujem˝, tako dodatno pokazujući kako ima veliko srce i dubok džep kada se radi o novcima nas građana. Vjerujem kako je ovim riječima umirila ljude koji su izgubili svoje kuće i imanja, jer nije mala stvar što se premijerka zbog njih osjeća tjeskobno, i što će im zato udijeliti mrvice iz državnog proračuna.

 

Sreća je naša što imamo tako sposobnu oporbu koja premijerku koja je čitavu zemlju dovela u stanje poplave jače nego ono u Slavonskom Brodu, i dalje tetoši i miluje po maloj sijedoj glavici valjda očekujući da premijerka izvrši neku vrstu harakirija kako oni ne bi morali prljati ruke. Da se vratimo malo na priču o Facebook profilima i u nju ubacimo Zorana Milanovića koji bi mogao stalno ponavljati statuse tipa : ˝Evo prođe još jedan dan u kojem mi kao vodeća oporbena stranka nismo napravili ništa da srušimo HDZ i Jadranku Kosor. Like ako mislite da smo nesposobne pičkice…˝ Ja bih prvi ˝lajkao˝.

 

Poslije svijetla dolazi tama…

 

Sreća je kako vladajućih, tako i oporbenih što se bliži ( nadajmo se ) dugo i toplo ljeto kada je nezadovoljstvo građana ipak nešto manje, valjda zbog žege koja im onemogućava bistro razmišljanje. Međutim, kao što nakon tame dolazi svijetlo, tako se događa i suprotno. I kada nemile vrućine popuste, kada se više ne budete kupali, kada ulice više ne budu krasile djevojke u ljetnim haljinama ili se ispijali fancy koktelčići  na kojekakvim plažama, opet ćete se sudariti sa surovom realnošću koja kaže da smo u govnima iz kojih je trenutno vrlo malo izlaza, a budemo li čekali još neko vrijeme više ih uopće neće biti.

 

Tek kada se na Facebook profilima i u političkoj praksi bude nalazila rečenica koja kaže : ˝Narod nas je birao i naša je dužnost raditi prema njihovoj volji i zahtjevima˝ moći ćemo se nadati boljem sutra, a do tada dobro pogledajte pojedinačno svaku osobu u hrvatskoj politici, malo je progooglajte i sjetite se u kakvim su sve pričama i aferama spominjani, a nikada procesuirani ili barem politički kažnjeni. Kada završite sa tom zanimljivom pretragom za koju će vam trebati jako puno vremena ( uvjeriti ćete se i sami pokušate li ), možete malo sjesti i razmisliti želite li promjenu ili vam zbilja odgovara sve onako kako je u ovom trenutku.

 

Do tog saznanja vas srdačno pozdravljam i želim vam ugodno i toplo ljeto….

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

 

crazy_alen @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 18, 2010

Facebook kao kokain…

 

Facebook je postao nova droga modernog društva. Naravno, legalna droga, pa se ne morate bojati priznati da ste ovisnici jer vam ne prijeti nikakva kazna. I dobra je to droga. Omogućuje vam kontakt s ljudima puno jednostavnije i izravnije nego putem mail-ova, pisama, pa čak i telefonskih poziva. Ono što mene brine nisu ljudi kao ja, koji su svjesno ušli u ˝svijet Facebooka˝ znajući što od njega mogu očekivati, koliki je to napad na privatnost, koliko vremena može oduzeti i koje su sve dobre i loše strane te ˝veze˝, već oni koji su u sve to ušli samo zato što ˝svi danas imaju Facebook˝, a takvi/e su obično djeca ( a djecom možemo smatrati i sve one ispod 18 godina, iako bih za ovaj konkretan tekst pod djecom podrazumijevao one između 10 i 15 godina ).

 

Zašto se brinem za tu djecu? Facebook možemo okarakterizirati kao agresivni napad na našu privatnost, međutim, on ipak ima određene postavke kojima se vlastita privatnost može dijeliti samo sa točno određenim ljudima za koje ste sigurni da tu vašu privatnost neće zloupotrijebiti. I s tom mogućnošću pokrili smo većinu odraslih koji ipak znaju gdje povući granicu. Među djecom to na žalost nije tako. Svojevrsni status koji se prije stjecao talentom u nekom sportu ili dobrim ocjenama u školi danas se stječe brojem prijatelja na Facebooku ili brojem posađenih rajčica na Farmwilleu ili brojem pljački i napada u Mafia Wars – ima.

 

Ja imam više prijatelja od tebe…

 

A da bi stekli prijatelje na Facebooku i suigrače u kojekakvim igricama trebaju biti domišljati u statusima, postavljati bezbroj slika i biti totalno internetski cool. Što ima lošeg u tome, pitate se? Da bi pod rubrikom ˝friends˝ nečijeg profila bio što veći broj prihvaćaju se i šalju ˝requestovi˝ od i prema nepoznatim osobama. Jer imati 100 ili 300 prijatelja nije ista stvar. U čemu je opasnost takvih ˝prijateljstava˝? Naravno, možemo se odmah sjetiti pedofilije i prilika pedofilu da na iznimno lagan i legalan način dođe do slika predmeta njegovih seksualnih fantazija. Međutim, koliko god to bilo strašno i potrebno je raditi na tom pitanju, postoje i druge opasnosti.

 

˝Joj, kako sam se ubila sinoć, više neću piti nikad! L˝ - status je petnaestogodišnjakinje. Ne prođe petnaest minuta od objave, 10 ˝frendova˝ joj ˝lajka˝status. Mala je popularna. Sinoć se ubila od alkohola i kao nagradu je dobila tko zna koliki broj pozitivnih komentara. Zabrinjavajuće jest to što se takvo ponašanje smatra kao prihvatljivo, čak štoviše, to je cool ponašanje. Nije Facebook takvo ponašanje stvorio – uzroci takvog ponašanja leže mnogo dublje od jednog Internet servisa, ali je problem u tome što taj isti servis omogućava da se takvo ponašanje masovno širi i prikazuje kao nešto što je super.

 

Alkohol nije cool…

 

˝Ubiti˝ se od alkohola nije cool ni u kojoj dobi. Jednostavno nije. Međutim, kada to učini punoljetna osoba, ne pridajem tom problemu nimalo pažnje. Odrasla osoba ( a prema Zakonu su to i 18-godišnjaci ) ima pravo odlučiti što raditi sa životom i kako se nositi sa posljedicama. Možemo se složiti da većina odraslih osoba točno zna što je dobro, a što loše i ako ponekad ˝zastrani˝ u loše to je isključivo stvar njegovog ili njenog odabira. Kod djece to nije tako. U informatiziranom društvu gdje realno prijateljstvo vodi stravstvenu bitku sa virtualnim, teško je misliti kako je 15 – godišnjakinja ( ili neka mlađa – što je još gore )koja se vikend za vikendom razbija od alkohola to učinila svjesno znajući sve negativne činjenice tog ponašanja. Ne, ona je vidjela koliko alkohol dobro prolazi kod njenih frendova na Facebooku i kako su slike na kojima su njeni vidno pijani vršnjaci iznimno popularni, pa je odlučila i ona biti takva zbog ˝statusa˝ među vršnjacima – kako virtualnim, tako i realnim.

 

Facebook je kao takav zabranjen mlađima od 13 godina, vrlo vjerojatno baš zbog sprječavanja još veće djece da od druge djece i odraslih čitaju i gledaju kojekakve stvari neprimjerene njihovoj dobi. Međutim, zabrana je samo deklaratorna, dok je u stvarnosti dovoljno samo promjeniti datum rođenja i vaš Facebook profil vas čeka. Naravno, nije problem samo u statusima u kojima je vidljivo da djeca piju, već u generalnoj želji da se što prije odraste u svim segmentima života i da se ta želja što je moguće više i brže širi internetom, ili konkretnije Facebookom.

 

Revolucionari preko tipke ˝Join˝…

 

Što učiniti? Zabraniti Facebook? Nemoguće, naravno. Ali, kao roditelji, zabraniti djeci da ga koriste do onog trenutka kada su potpuno svjesni što on zapravo znači – itekako moguće. Ja nisam konzervativac, zapravo sam u mnogo pitanja vrlo daleko od konzervatizma, međutim mišljenja sam da, iako donosi određene pozitivne stvari, Facebook za djecu nije. Možda bi trebalo staviti upozorenje kao i na filmovima : 18 +. Sve ovo nije neka bezazlena igra. Facebook predstavlja jednu novu eru komunikacije u kojoj smo spremni svoju privatnost izložiti cijelom svijetu na dlanu – istu privatnost za koju se toliko često borimo u realnom svijetu, a tako je lako prodajemo u virtualnom. Punoljetna osoba može shvatiti eventualne posljedice dijeljenja svoje intime sa svijetom, a dijete to nikako ne može.

 

Međutim, da se ovaj tekst ne svede samo na djecu koja nisu jedina ˝žrtva˝ Facebooka i sličnih stranica. Posvetimo se malo i sa ostalima. Naletio sam neki dan na zbilja zanimljiv status Matije Babića ( Index.hr ) koji kaže kako ˝misli da bi laptop aktivizam trebao služiti samo kao prvi korak, za dogovaranje i koordiniranje akcija. Nažalost, događa se to da otkad je Facebooka ljudi misle da se svijet mijenja klikom na "Join" ˝. Facebook je omogućio ljudima da vjeruju upravo to – kako se svijet mijenja jednim klikom. Pa ćete tako u grupama koje pozivaju na prosvjede protiv vlade naći nekoliko desetaka tisuća ljudi, a na ulici ˝samo˝ nekoliko tisuća, u grupama za pomoć onima koji su stradali u kojekakvim prirodnim nesrećama biti će nekoliko stotina tisuća ljudi, a telefonske linije koje služe za pravu pomoć unesrećenima biti će prilično rasterećene.

 

Često pomislim kako je Mark Zuckerberg čitav projekt Facebooka radio u tjesnoj suradnji sa vladom. Naime, upravo je Facebook ljude maknuo sa ulica, iz udruga, organizacija i premjestio ih u sobe i dnevne boravke – tamo gdje predstavljaju vrlo malu ili nikakvu prijetnju postojećem poretku. Takvo stanje odgovara svima – vladama jer su ˝borbe˝ naroda kudikamo slabije, a i samom narodu koji svoj ego i potrebu za pravednošću nadomjesti jednim klikom na ˝Join˝ i može mirno spavati.

 

Nije više igra...

 

Facebook je jedna brilijantna tvorevina jednog, vrlo vjerojatno, istog takvog uma. Međutim, to ne znači da nema svojih mana i grešaka. Djeca trebaju imati svoju privatnost zaštićenu sve do onog trenutka u kojem mogu shvatiti što otkrivanje iste znači. Nadalje, problem alkoholizma, droge, preranih seksualnih iskustava ( i abortusa koji iz toga često slijede ) i ostalih ˝nedaća˝ jest problem koji iziskuje veliki napor u stvarnom svijetu kako bi se što bolje riješio i prevenirao. Jednostavno je previše omogućiti da se taj sam po sebi veliki problem čini još većim zahvaljujući Internetu, tj. Facebooku.

 

Što se tiče onih koji vjeruju da se svijet mijenja virtualno jedan mali ˝wake up call˝ - to definitivno nije tako! Ako imate potrebu za umirivanjem savjesti ili iskazivanjem nezadovoljstva učinite to lice u lice sa nekim, ako imate potrebu nekome pomoći, učinite to tako što ćete nekome uistinu pomoći, a ne tako što ćete mu odati počast u Facebook grupi.

 

Probudite se malo i shvatite da se često zamarate problemima koji ne postoje, a neke ozbiljne stvari, kao što je Facebook ( koliko god to banalno zvučalo ) često zaboravljate. Ovo više nije igra. Pitanje je kada ćete vi to shvatiti?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.