Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
srijeda, travanj 27, 2011
Čudaci

 

Mi smo pomalo čudni. Vidimo teorije zavjere i gdje postoje i gdje ih nema. Skloni smo od muhe praviti slona, a kasnije od tog slona mamuta. I onda kada pogledamo u tog mamuta više i zaboravimo koja nam je to muha digla živce. To tako kod nas ide. Već godinama. Na pisanje ovog teksta nagnale su me neke priče koje čujem u svakodnevnom životu, kao i one koje se potenciraju u medijima. Gledam naše društvo i mislim si kako bi se dao napisati genijalan scenarij za film katastrofe. Pokupio bi sve Oscare.

 

Evo, posljednja u nizu 'mamutskih' priča katastrofe jest dolazak pape u Hrvatsku. Taj će užitak Hrvate koštati oko 30 000 000 kuna ili riječima trideset milijuna kuna. Nije to mala cifra. Meni osobno papa ne treba u životu, a kamoli u zemlji. Vjerujem da veliki broj građana razmišlja na isti način. Zašto bih onda ja plaćao njegov dolazak? Međutim, činjenica jest da niti ću ja, a niti itko drugi propasti zbog dolaska pape u Hrvatsku. Ovako će se potrošiti velika svota naših novaca u konkretan događaj. Taj će događaj velikom broju vjernika predstavljati nešto posebno, nešto za što vrijedi dati svaku kunu, nešto što se događa jednom u životu ( iako će pape dolaziti dok god bude bilo para i dogovora sa Crkvom ). Tko sam ja da se tome protivim. Taj bi novac jednako tako mogao biti potrošen u farbanje nekog zabijenog tunela ili u obnovu nepostojećih mostova, a da o tome ne bismo znali apsolutno ništa. Živjeli bismo bez tih novaca. Preživjet ćemo i s dolaskom pape. A ako će taj novac bar nekome pomoći da bude sretan ili sretna, jebeš 30 000 000. Nek im daju četrdeset da popiju nešto sa društvom. Možda bi bilo pametnije svu frustraciju i nezadovoljstvo dolaskom pape usmjeriti na ugovor sa Svetom stolicom koji nam godišnje izbija kudikamo veću svotu novaca iz džepova. Međutim, mi smo se bazirali na 'mamutskih' trideset milijuna jednokratno, a zaboravili muhu od stotine milijuna godišnje.

 

Mi smo najjači

 

Mi nećemo niti u Europsku Uniju. Oni su lopovi, stoka, prevaranti, rade protiv Hrvatske. Fuj Europa. Za jedan narod koji je bio 'potlačen' u svim dosadašnjim državnim tvorevinama kojih je bio član postali smo poprilično bahati. Postavljamo se kao da će nas Europa moliti da joj se pridružimo. Mi već odavno nemamo ničeg svojeg. Sve smo rasprodali. Kroz kratko vrijeme prodati ćemo i ono malo što je ostalo u našem vlasništvu. Europa će od nas imati sasvim dovoljno. Europska Unija će postojati sa ili bez Hrvatske. Hrvatska će bez Europske Unije biti što? Otok usred Europe? Jer mi smo toliko razvijeni i sami sebi dovoljni da nam ne trebaju otvorene granice, poticaji iz Europe i sudjelovanje u jednom od najjačih integracijskih procesa ikada. Mi smo Hrvati! Jebeš Europu. Nek nas mole. Možda ne bi bilo loše da sjednemo i shvatimo gdje nam je mjesto. Nikada ne treba podmetati leđa nikome, ali ne valja niti nastupati sa mačem prema svima. Pogotovo ako je taj mač od stakla i vrlo lako puca.

 

Jebeš Haag!

 

Presuda generalima jest uistinu stravična. Ali stravična je prvenstveno za njihove obitelji i njihove suborce. Za sve ostale to je samo prilika za izbacivanje frustracija. Svi smo poludili u trenutku presude. Ali pravo je pitanje zašto? Što nas je to toliko pogodilo i koliko će te presude uistinu izmjeniti naše živote. Naša histerija oko generala trajala je točno onoliko koliko je trajala medijska histerija oko tog pitanja. Kada se ona potpuno slegne, mi ćemo nastaviti sa svojim životima, a oni će sa svojim obiteljima i prijateljima provoditi godine i godine patnje zbog zločina koji vrlo vjerojatno nisu počinili. Presuda generalima još je jedna mamutska priča. Uzdigli smo priču u nebesa iskazujući svoje nezadovoljstvo i tobožnju međusobnu solidarnost. Ali, svi zaboravljamo da je glavni problem ona mala muha koja je još davno počela zujati, ali mi je uporno odbijamo slušati, već je poput dosadnog komarca konstantno ignoriramo. Pitanje branitelja nije nikako riješeno. Pitanje odgovornosti za rat nije riješeno. Pitanje samog digniteta osoba koje su branile i stvorile ovu zemlju je potpuno zanemareno. Bitno da smo svi izrekli svoje gađenje prema presudi. A što će se događati s onima koji su kako izravno, kako neizravno pogođeni tom presudom nije nam u ovom trenutku od krucijalne važnosti. Bitno je reći : Jebeš Haag! Sve ostalo će se valjda riješiti samo od sebe.

 

Pogledajmo se u ogledalo

 

Primjera ovakvih priča je bezbroj. Skloni smo preuveličavanju svega do neviđenih proporcija, a da zapravo prava istina ostane zaboravljena negdje u tom procesu, da pravi problem ostane neriješen. Nedostaje nam realnosti. Da smo malo više 'obdareni' njome sve bi bilo puno bolje. Na vlasti ne bi bili ovi pajaci koji su danas, problemi bi se riješavali u hodu, mi ne bi tražili opravdanje svojih grešaka u izmišljanju izumrlih životinja i sve bi sjedalo na mjesto samo od sebe. Kako vratiti realnost?

Možda da počnemo sa time da se pogledamo u ogledalo?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 10, 2010
Metereopati

 

Bilo je to još jedno tmurno jutro u Haagu. Nakon petnaest dana kiše svi zaposleni već su počeli osjećati malaksavost, umor, pa čak i nervozu. Serge Brammertz tek je tada shvatio da je metereopat. Užasne glavobolje i razdražljivost za vrijeme tog kišnog jutra potvrdile su metereopatsku tezu.

 

- Dajte ljudi, što bi mogli raditi? Sve je nekako utihnulo. Gotovini ćemo presuditi tek iduće godine, Mladića nema, Karađić je više dosadan…. Mogli bi igrati šah, ali poubijat ćemo se međusobno od dosade…  - najednom se javi jedan od sudaca ( amerikanac Meron).

 

- A da probamo pronaći Mladića? Da ubrzamo proces Karađiću? Ljudi nas sve više i više podcjenjuju, možda bi mogli popraviti reputaciju… - pokušala je odgovoriti Carla Del Ponte koja se još uvijek osjeća dijelom Haškog Tribunala i često ode u sud na marendu. Navodno spremaju odlična pileća srca..

 

- Daj Carla, ti si pukla. Trebamo nešto uzbudljivije, nešto što će pobuditi interes medija, nešto….

 

- A šta je s onim Srbinom, ono neko veselo voće… Joooj, ne znam kako se ono zove… - prekinuo je uvaženog sudca zaposlenik koji je baš u tom trenutku postavljao kabelsku u ured predsjednika Suda Patrick L. Robinsona…

 

- Mislite na Veselina Šljivančanina? – u trenutcima lucidnosti uključio se i Serge.

 

Najbolje riješenje vidi se na kabelskoj

 

I tako su na ideju 'momka od kabelske' u Haagu svi počeli razmišljati o ratnom zločincu veselom voću ili Veselinu Šljivančaninu. Jedni su predlagali da mu produže kaznu jer ipak je pomogao u ubojstvu 194 zatvorenika, drugi su bili blaži pa su predlagali smanjenje kazne jer nije bilo dovoljno dokaza, a uostalom Hrvati često lažu. Jadranka Kosor je lagala za rast BDP-a, pa možda i čitav narod laže kad optužuju Šljivančanina. Burne su se rasprave vodile, a malo je toga pametnog rečeno.

 

- A da potpuno odbacimo optužbe? – opet se u raspravu ugurala Carla.

 

- Ajde odi doma molim te. Kakve ti idiotarije padaju na pamet. Pa čovjek je ratni zločinac! – naljutio se Patrick.

 

Carla je podvila rep i pokisla krenula kući. Odmah po njenom izlasku, u ured je ušla prezgodna tajnica koja je prisutne ( a ostali su sami muškarci ) upitala što bi željeli popiti. Jedva se suzdržavajući da ne počnu sliniti, alfa mužjaci u prostoriji naručili su svoja pića.

 

-Jebeš ti to? – naglo oporavljeni Serge upita Patricka.

 

- Ma kakvi, ali da je zgodna zgodna je.

 

- Ja bi draga moja gospodo to po kratkom postupku…. – jasan je bio 'Cable guy'.

 

- Vratimo se ljudi na temu našeg razgovora. Koliko god to teško bilo. Dakle, Šljivančaninu smanjiti kaznu…. A daj mi reci kako se zove ova tvoja tajnica? – jedan od sudionika rasprave, taljanski sudac Pocar  nikako nije mogao izbaciti tajnicu iz glave.

 

- Corine, ali ja je zovem Monica, čuo sam da puši kao da joj je to zadnje pušenje u životu…. – pomalo zaigrano odgovorio je Patrick.

 

Tko ne riskira, ne profitira

 

Slijedećih sat – sat i pol rasprava je krenula u potpuno drugom smjeru. Svatko od prisutnih hvalio se o svojim ljubavnim uspjesima, o tome tko ima ljepšu tajnicu, tko ima veći penis i čija žena može više puta u jednoj noći. Gotovo su i zaboravili na dosadu koja vlada u Sudu i razlog zbog kojeg su uopće potezali pitanje kazne ratnom zločincu Šljivančaninu. Srećom, u Haag se ne upada preko veze i barba Luka ne kroji njihov kadar, tamo se nalaze isključivo kompetentni intelektualci i stručnjaci u području kojim se bave.

 

- Imamo bivšeg JNA generala koji bi svjedočio u korist Veselina. To možemo iskoristiti kao razlog za smanjenje kazne, a onda možemo o tajnici…. – slavodobitno je ispalio jedan od sudaca koji je sjedio u samom kutu sobe i zapravo ga je malo tko poznavao. Neki mu nisu znali niti ime. Nezamjetan je.

Nezamjetni sudac nije bio spreman na sveopće iznenađenje koje je u prostoriji zavladalo nakon njegove ideje. Konačno su našli odgovor na pitanje koje su postavili na početku 'sjednice' i sada mogu na miru raspravljati o seksu, drogi i alkoholu. Ali, pssst, to nitko ne smije znati. To su ozbiljni ljudi kojima je pravda na prvom mjestu i koji ni po koju cijenu ne žele donositi nagle presude ili što je najgore nepravedne presude. Veselin je heroj, a ne zločinac!

 

Haški sud odavno već nema smisla. Ovo smanjenje kazne Veselinu Šljivančaninu samo to dokazuje. Što je slijedeće? Plaćeni odmor Mladiću ili možda 'opraštanje grijeha' Karađiću? Ma jebiga, kad smo već krenuli zašto ne bi svih oslobodili, pa kud puklo da puklo. Kaže se tko ne riskira, ne profitira.

 

Pitanje je samo smije li jedna tako važna institucija kao što je Haški sud tako grubo riskirati i po svemu sudeći popušiti?

 

Piše :

Alen Bećirović

Alen_becirovic@hotmail.com

 

crazy_alen @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.