Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42467
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
nedjelja, prosinac 19, 2010
Ivan Šuker jedan je od onih koje premijerka Jadranka Kosor namjerava smjeniti u skoroj rekonstrukciji Vlade. Čovjek koji nikada nije priznao grešku i koji je financije vodio kao da je slušao predviđanja babe Vange, a ne zdrav razum konačno je došao do kraja svoje ministarske karijere. Hoće li njegova zamjena biti bolja, pokazati će vrijeme… A do tada možete se zabaviti uz jedan kratki filmić o usponu i padu vječnog studenta Ivana Šukera… Nadajmo se samo da ćemo konačno izaći iz prihodovnih sranja i umjesto govnima, državni proračun puniti novcem…

 



Želim vam svima sve najbolje u Novoj godini....

 

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 4, 2010
U idućih nekoliko dana na popularnoj stranici Wikileaks.org izaći će još neki dokumenti koji će govoriti o Hrvatskoj. Radi se naime o povjerljivim razgovorima među našim političarima koje su američki diplomati ili njihovi podređeni slučajno načuli, ili bolje rečeno prisluškivali nakon ovih prvotnih objava s najpopularnije stranice na webu trenutno. Prvi od tih dokumenata se zove ˝Fuckin' Croatia˝ ili u slobodnom prijevodu ˝Hrvatska zbilja˝, a sastavio ga je domar u američkom veleposlanstvu John FuckCain.

 

Razgovor br.  1 – Jadranka Kosor i Ivan Šuker.

Jadranka :  Hej Šuki, dođi malo ovamo. Čuj, ovaj Julian i njegov Wikileaks malo previše toga objavljuju. Ne mogu si dozvoliti takvu reputaciju. Stalno ponavljam kao papiga da je sve u redu, ali nije. Ti si uvijek bio iskren prema meni… Jesam li ja stvarno tako nesposobna? Moj engleski nije tako loš, jel tako?

Ivan :  Daj me nemoj još i ti jebat sada. Vidiš da se otkrilo da sam studirao 20 godina, jebe mi se za tu stranicu što curi!

Jadranka : Ali Ivane…

Ivan : Nema ali. Odjebi. Prvo me misliš smjenjivat, a sad tražiš savjete. Šta sam ti ja? Odi kod Sudca na duhovnu obnovu….

Razgovor br. 2 – Jadranka Kosor i Gordan Jandroković ( nedugo nakon razgovora sa Ivanom Šukerom ).

Jadranka : Gordane, Šuker leti iz Vlade, čisto da znaš. I upisala sam tečaj engleskog. Previše me ljudi zbog toga, da izvineš na izrazu, zajebava…

Gordan : Oooooo, pa to je odlično. So, have you ever been in England?

Jadranka : Aha, to me testiraš. Odlično. Čekaj sekundu, znam to…. Hmmmm. Yes, I don't!

Gordan : Oprostite premijerko, evo baš me zovu na telefon…. Moram dalje….

Jadranka : Zašto si tako crven?

Gordan : Moram ići…..

U svom je zaključku američki domar John FuckCain zaključio slijedeće :

˝Jadranka Kosor vrlo se slabo služi stranim jezicima i nije idealna osoba za vođenje vanjske politike. Nadalje, čini se kako se unutar stranke konstantno događaju nemiri i vlada veliko nepoštovanje prema premijerki, što za vrijeme bivšeg premijera ( u čijem sam mandatu bio vodoinstalater ) nije bilo tako. U spomenutom razgovoru sa ministrom vanjskih poslova, Gordan Jandroković pobjegao je kako bi mogao ismijavati premijerku pred drugim kolegama, među kojima je bio i Luka Bebić koji se najglasnije smijao. Njegov zaključak na nepoznavanje stranih jezika premijerke bio je slijedeći : ˝Uh, ni ja ne znam taj njemački, ali da ne zna šta si je pitao je prava sramota. Ima li pive u Engleskoj? Je tako?˝.

Dakle, na kraju ovih razgovora došao sam do zaključka da ovom zemljom vlada skupina neandertalaca koji su uvjereni da sve znaju, a zapravo ne znaju ništa. Croatia sucks!˝

 

Drugi važan dokument odnosi se na razgovore u oporbi, kao i na jedan razgovor koji je Zoran Milanović vodio sa bivšim predsjednikom. Te razgovore je pratila i zaključak sastavila voditeljica autopraone blizu američkog veleposlanstva Condoleeza Riceisgood. Inače, dokument je arhiviran pod nazivom ˝Seek and destroy˝ ili u slobodnom prijevodu ˝Nađi uljeza˝.

Razgovor br. 1 – Zoran Milanović i Stjepan Mesić

Stjepan : Zoki Zoki, vidiš ti ove šugave Amere šta pričaju? Ja da sam se divio onom smradu Ivi. Pa ti valjda znaš da sam ja uvijek bio uz vas. Onom govnu ne bi dao ni da mi pokosi ambroziju u vrtu, a kamoli povjerenje…. Znaš, ja ću se kandidirat za gradonačelnika Zagreba…. Pa bi mi dobro došla vaša pomoć…..

Zoran : Ma ne brini Stjepane, sve je u najboljem redu. Vidiš da su i za mene napisali da sam nabrijan, a ja kao čiuaua, ne bi mrava zgazio. Šta oni znaju? Nek se drže hamburgera i nek šute. Nego, hajde da pričamo neki drugi put, imam osjećaj da nas prisluškuju….

Stjepan : Uh, ne bi se čudio, kao da smo u Velikom bratu, još mi samo fali da iz neke paštete izleti ona krava Jadranka….

Zoran : Hahahaha, ajde Stjepane vidimo se… Auto ti je opran….

Razgovor br. 2 – Zoran Milanović i Željko Jovanović ( u istoj praonici, nedugo nakon odlaska Stjepana Mesića ).

Željko : Što je htio Stipe?

Zoran : Ma pusti budalu, sad mu treba pomoć za ove izbore za gradonačelnika pa se ulizuje. A do jučer je lizao šupak Sanaderu. On misli da ja ne vjerujem Amerima ili Wikileaksu. Pa ja sam godinama radio vani, znam da svi oko nas govore istinu, samo mi stalno lažemo.

Željko : Taj Wikileaks je kriminalna organizacija! Sve ih treba strpati u zatvor! I Stipu skupa s njima! Svi znamo što su oni radili u prošlosti! I to je nečuveno!

Zoran : Ma o čemu ti to pričaš? Kakvi kriminalci? Znaš ti uopće šta je Wikileaks? Ti si se toliko uživio u zatvaranje da više pojma nemaš što govoriš. Popij koji praxiten, bit će ti bolje….

Prateći ova dva razgovora, Condoleeza Riceisgood sastavila je slijedeći izvještaj :

˝Vođa glavne oporbene stranke SDP-a djeluje pomalo neuravnoteženo. Imam osjećaj da svima govori ono što žele čuti, a zapravo ni sam nema pojma što i kako dalje raditi. Prednost mu je što zna jezike i što vjeruje svima izvan granica. Tu ćemo mi sasvim dobro upasti pobijede li kojim slučajem. Mislim da ćemo u Zoranu Milanoviću imati odličnog saveznika, iako je Ivo Sanader bio bolji… Što se tiče njegovih suradnika… Ako su svi nalik na ovog Jovanovića sa kojim je pričao, možemo očekivati Vladu papagaja koji će stalno isto ponavljati. Na kraju se ne mogu oteti dojmu da je Hrvatska kao živo blato. Folks, Croatia sucks!

Zahvaljujući ovim dokumentima koji uskoro izlaze na Wikileaks.org Ameri nam poručuju ono što već znamo : Croatia sucks! Ali, zna li netko kako krenuti na bolje?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

 

 

crazy_alen @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 20, 2010
Ne trese se ništa…

 

˝Ja neću raditi ništa˝ - šifra je zahvaljujući kojoj se danas dobiva dobro plaćeni posao u Hrvatskoj. Ili je to tako samo u Vladi, trebalo bi provjeriti. Koliko ste se puta zapitali kako su likovi iz bajke poput Ivana Šukera, Damira Milinovića, Gordana Jandrokovića, Božidara Kalmete i sličnih zasjeli u ministarske fotelje. Ne, ne radi se tu o političkoj podobnosti, o spremnosti da se klima glavom na svaku želju i odluku premijera/premijerke ili nekoj velikoj stručnosti zahvaljujući kojoj su dotične osobe zaslužile biti u Vladi. Ne, postupak je daleko kompliciraniji i teži.

 

U posljednje vrijeme sve se češće piše kako se Ivanu Šukeru trese stolica u HDZ-u jer je otvoreno priznao da nije radio posao za koji je bio zadužen. Svi su uvjereni kako je takvo ponašanje Jadranki Kosor neoprostivo i kako netko za to treba platiti glavom, ili u ovom slučaju stolicom. Promatrajući malo poteze istaknutih ministara možemo približno doći do ideje kako teče postupak imenovanja.

 

˝Mogu ja? Mogu ja?˝

 

2003., prvog dana nakon izborne pobjede, još pomalo mamurni od slavlja, sastali su se čelnici  HDZ-a. Glavnu je riječ, naravno vodio premijer Ivo Sanader.

- Ajde da ne duljimo, tko želi biti ministar financija? - bez slatkorječivih uvodnih riječi krene dr. Ivo.

- Ja ja, mogu ja? - prvi se javi Ivan Šuker. Naravno, premijer je morao znati zašto on sebe smatra sposobnim za tu funkciju.

- Pa, eto ja sam uvijek volio monopoly kao mali i mislim da znam dobro s novcem… Znate, uvijek sam pobjeđivao…

Objasnio mu je i kako je spreman činiti vrlo malo dobroga jer je to praksa koja već godinama uspjeva u političkom životu Hrvata i kako će što je moguće dulje držati narod u uvjerenju da je po pitanju financija sve pod kontrolom.

-  U redu, što ćeš onda ti točno raditi kad se sve zbroji i oduzme dragi moj Ivane? - pomalo zbunjeno upita Sanader.

- Ništa premijeru!

- Ok, primljen si! Idemo dalje! ( tako je i nastala parola za izbore ).

 

Postupak se ponavljao za svakog ministra. Eto primjerice Jandroković je obećao da nikada neće pročitati predpristupne pregovore Hrvatske sa EU, ministar zdravstva obećao je kako će za njegova mandata svi Hrvati poželjeti rađati izvan Hrvatske, a jedina stvar kojom će se on aktivno baviti vezano uz zdravsto je tjelovježba. Božidar Kalmeta svečano se zakleo da svoju poziciju neće napustiti bez obzira na sve što se u njegovu resoru bude događalo i bez obzira na praksu ostalih zemalja Europe, on nikada neće ponuditi svoju ostavku osim ako bude siguran da se ona neće prihvatiti. Jadranka Kosor je od Ive Sanadera dobila povjerenje krokodilskim suzama i obećanjem kako će uvijek biti točno iza njega kada kamere budu snimale.

 

A šta da radim?

 

Postupak imenovanja kod bivšeg premijera tekao je na takav način, a nakon što je svoju palicu predao vjernoj pozadinskoj stajačici Jadranki Kosor došlo je vrijeme da se preispitaju odluke jesu li odabrani ministri dobri i zašto, te mogu li ostati na toj poziciji i ubuduće.

- Drage kolege, sastali smo se danas ovdje da provjerimo koliko ste još 'unutra' i koliko ste spremni braniti ideale i ciljeve HDZ-a. Čeka nas teško vrijeme, biti ćemo izloženi kritikama zbog bijega premijera, tako da od vas očekujem ne sto, već sto pedeset posto zalaganja! Pa krenimo… Ivane, što ćeš ti raditi? - dramatično je započela svoju premijersku karijeru Jadranka Kosor.

- Ništa!

- Obećaješ?

- Pa što bih vas lagao premijerko, evo majke mi!

 

I tako je nakon obećanja svih članova stranke da neće raditi ništa i da može biti spokojna odlučila krenuti u svoj poklonjeni premijerski mandat. Međutim, javilo se pitanje prodaje INE i morala je oformiti tim koji će te pregovore voditi i zaključiti posao. Na žalost, nije mogla nikoga naći jer je u HDZ-u dana riječ svetinja, a svi su se zakleli kako neće raditi ništa.

- Jebiga ljudi, ne možemo tako. Ovdje netko treba nešto raditi, barem formalno. Damire, što se crveniš toliko? Ajde molim te preuzmi ti tu zadaću na sebe, to ti je čas posla…

I tako jadan Polančec prihvati posao koji je trebao biti gotov za tren oka i o njemu se više ne bi pričalo. Odabrala je premijerka i ostale članove tima među kojima je bio i naš ministar financija. Sa svakime je osobno razgovarala i tako se uvjerila da su sposobni obaviti zadaću koja se od njih traži.

- Ivane, ovo je dosta bitno pitanje, jesi spreman?

- Jesam, premijerko.

- Znaš što ti je raditi?

- Ništa!

- A što ćeš raditi na sastancima koje će Damir sazivati? Ipak je to INA…

- A to…. Ma neću ni dolazit… Kasnije samo potpišem i mirna Bosna, il Mađarska il…. Kome se to uopće prodaje?

 

Nema čuđenja…

 

Glupo je sada čuditi se odlukama koje su donešene ili biti bijesan na ministra Šukera. Pa on je samo radio ono što je obećao da će raditi – ništa! Jer kako onda inače objasniti tu silnu toleranciju koju odjedanput prema njemu posjeduje Jadranka Kosor. Ona ista Jadranka Kosor koja je tako lako iz stranke izbacila 'velike ribe' poput Ive Sanadera i Damira Polančeca. Priča kruži kako se Ivanu Šukeru trese stolica, a prava je istina da mu stolica nikada nije bila čvršća. Preostali članovi Vlade, dakle oni koji nisu izbačeni sada postaju jedna velika obitelj koja će se držati skupa i u dobru i u zlu, jer potone li jedan od njih potonuti će svi. Divno je vidjeti kako jedna osoba može produbiti veze među ljudima toliko da one postaju jače i od rodbinskih, krvnih veza. Sve je to učinio prodani Josip, ovaj Damir Polančec sa nekoliko rečenica.

 

Sreća u nesreći za potencijalno odgovorne članove HDZ-a jest što će im ta produbljena međusobna veza omogućiti istima da sagrade nasipe i brane protiv poplave ( kao što se uraganima daju imena, tako mi tu poplavu možemo nazvati Remetinec ) koja bi mogla navaliti već nakon Sanaderova svjedočenja. I ne bojim se ja da će ta brana puknuti i da će bujica laži, korupcije i prevare povući sve odgovorne, ja se nekako više bojim što će biti kada ta bujica prođe… Sa probijenom branom ili bez nje… Ali, o tome ćemo razmišljati nekom drugom prilikom.

 

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 12, 2010

˝Bit ćemo vaše rame za plakanje!˝

 

Opasno se bliži turistička sezona i dočekivanje novih turista. Kao i svake godine od turizma očekujemo veliku financijsku injekciju koja će nam barem na kratko pomoći da zaboravimo sranja koja nas svakodnevno okružuju. Turistička sezona pomoći će i Jadranki Kosor da slavodobitno najavi kako se smanjio broj nezaposlenih jer ipak netko treba i uslužiti te silne turiste. Dakle, turistička sezona je, može se reći, nešto najpozitivnije što će nam se dogoditi u ovoj godini. Točnije, to je nešto čemu se nadamo. Turisti su iza ugla, a što im mi kao zemlja osim neizmjerno velikih prirodnih ljepota možemo ponuditi?

 

Očito je da se nećemo bazirati na ljepote Hrvatica ili Hrvata jer bi to naravno bio seksizam i potpuni fijasko u namjeri da privučemo što veći broj gostiju. Možemo se podičiti iznimnom stopom mita i korupcije – tu smo uz bok razvijenim zapadnim zemljama, čak ih i premašujemo u nekim pitanjima. To je svakako stavka koja će svakog gosta zaintrigirati. Prekrasan je osjećaj trošiti novac u zemlji u kojoj se ministri nalaze na optuženičkim klupama, u kojoj premijer neobjašnjivo bježi sa svoje dužnosti i u kojoj zapravo nitko ne vjeruje nikome, a život postaje sve teži i teži. Dobra je to pozivnica za naše najvjernije i najrastrošnije turiste – Njemce. Pa i kod njih Angela Merkel polako, ali sigurno gubi tlo pod nogama. Dolazak u Hrvatsku biti će im kao odlazak kod susjeda na kavicu. Uvijek ista priča, mogu suosjećati sa nama, a i mi s njima. Dakle, poziv Njemcima bi mogao biti nešto kao : ˝Tako lijepa, tako u problemima, baš kao i vaša zemlja. Hrvatska, vaše rame za plakanje!˝ - naravno u spotu bi se potanko objasnilo kako je glavna svrha Hrvatske da pokaže drugima da od lošeg uvijek postoji gore.

 

Osvoji Jadranku Kosor!

 

Ok, riješili smo Njemce, što je sa Talijanima? Našim vjernim susjedima koji svake godine troše sve manje i manje, a pričaju sve više i više… Bilo bi uzaludno njima nuditi jastoge, škampe i ostale delicije na koje su navikli desetak i više godina unazad. Moramo im ponuditi nešto posebno, nešto nesvakidašnje – Jadranku Kosor. Garantiram da bi druženje Talijana sa našom premijerkom povećalo njihovo trošenje tako dragih nam eurića. Zamislite samo reklamu u kojoj Milan Bandić na tečnom talijanskom poziva goste da ljetuju u našoj zemlji samo kako bi svaki desettisućiti gost imao priliku sjesti sa Jadrankom Kosor i pokušati učiniti ono što Silvio Berlusconi nije uspio – zavesti je. Pa veliki talijanski zavodnici trgali bi se za rezervacije smještaja diljem Hrvatske, a sve nadajući se da će baš oni biti ti koji će imati priliku zavesti prvu damu Hrvatske ( s obzirom da je Severina zauzeta, ostaje Jadranka ). Nagrada onome tko uspije zavesti neosvojivu premijerku bila bi uz besplatno ljetovanje, mogućnost da vrlu premijerku zauvijek odvede od nas tužnih Hrvata i povede je u svoju prelijepu zemlju. Prema procjenama, Talijani sada troše oko 642 milijuna eura u Hrvatskoj. Sa ovakvom propagandom prešli bi i Njemce po potrošnji ( oko 1,5 milijardu eura ).

 

Popuši nam ambroziju i dobijaš besplatni odmor!

 

Riješili smo i Talijane. Iako bi mogao nastati mali problem uspije li jedan od njih u svojem poduhvatu, ali o tome ćemo razmišljati kada nam premijerka bude daleko. Nizozemci su kod nas ostavili, vjerovali ili ne 302 milijuna eura. Što bi moglo njih privući? Spojimo li liberalnost nizozemskog naroda, količinu korova, ambrozije i ostalih štetnih trava u Hrvatskoj, kao i savršeno isklesano tijelo ministra Milinovića možemo dobiti idealnu pozivnicu za Nizozemce. Pitate se kako? Vrlo jednostavno. Zamislite reklamu u kojoj na pješčanoj plaži na Susku ministar Milinović u plićaku zavodi zgodne Nizozemke. One u njega gledaju kao u Boga, učinile bi sve za njega – jednostavno je neodoljiv sa svojim fizičkim savršenstvom. Onda nastaje mala pauza pa veliki naslov preko cijelog ekrana : ˝Tko j… Putina, i vi možete biti hrvatski pastuh!˝, kratka stanka i kadar prelazi na doktora koji objašnjava štetnost ambrozije i ostalih trava koje izazivaju alergije i otežavaju život ljudi. ˝Pušite hrvatsku travu i postanite hrvatski pastuh!˝. I tako bi jednim potezom povećali broj nizozemskih gostiju, što muškaraca ( željnih da postanu hrvatski pastusi ), što žena ( željnih da njihovi muževi postanu pastusi ), nestalo bi ambrozije koju bi naivni Nizozemci popušili vjerujući u čudotvorni učinak i konačno bi nam ministar Milinović služio za nešto korisno.

 

Mi mare es su mare…

 

Naše drage susjede Slovence bi bilo vrlo lako privući na našu obalu. Prije svega im kao dobri susjedi obećamo da ih nećemo kontrolirati na granicama pa mogu slobodno unositi vlastitu hranu, piće i ostale potrepštine koje si zbog krize ne mogu priuštiti u Hrvatskoj. Naravno, negdje na pola puta zaustavljali bi ih policajci i naplaćivali drakonske kazne za izmišljene prekršaje, kao što je npr. prevelik broj konzervi graha na zadnjem sjedištu. Dozvoljene su samo dvije, oni imali tri i paf! – 3000 kn kazne. Hvala i do viđenja. Međutim, kako im takav doček ne bi bio odbojan pobrinuo bi se ministar Bajs. Naime, on bi ovih dana na štandu u Sloveniji svakom tisućitom slovencu koji plati kaznu u Hrvatskoj obećao mogućnost da osvoji dio hrvatskog teritorijalnog mora. Naravno da bi se dragi nam susjedi oboružali limenkama graha samo kako bi plaćali kazne i po mogućnosti bili taj sretnik ili sretnica koji će imati mogućnost donijeti more svojoj zemlji. Dakle, svaki tisućiti sretnik morao bi pobijediti Roberta Pauletića u improviziranoj ˝Kviskoteci˝. Ako netko i uspije u tom poduhvatu, slijedeći bi zadatak bio da svima objasni što radi Bianca Matković u hrvatskoj Vladi. Dakle, opet sa odličnom reklamom imamo više slovenskih turista, veću potrošnju istih i riješen problem teritorijalnog mora koje u ove dvije igre zasigurno ne bi nitko osvojio.

 

Ko jebe Kineze!

 

Za Srbe i Ruse – velike prijatelje mogli bi napraviti jedan spot. Vrlo kratak i jasan. Naravno, parola ˝Tako lepa, a tako blizu˝ ne bi više imala svoj utjecaj s obzirom na Ruse, ali mogli bi napraviti reklamu baziranu na nekoj vrsti reciprociteta, vi nama, mi vama. Ili točnije, u bermudama bi se skupili najseksipilniji hrvatski političari Ivan Šuker, Petar Čobanković, Luka Bebić i Vladimir Šeks i kao na utakmici razvili transparent. ˝Dođite kod nas i mi ćemo kod vas, oca mi!˝ , a dole bi sitnim slovima ( poput onih kada se reklamiraju lijekovi ) pisalo ˝ Kad se kunem u majku, možda i lažem. Ali kad se kunem u oca, ne lažem, majke mi!˝ Mislim da bi ovakvom propagandom mogli očekivati navalu kvalitetnih srpskih i ruskih gostiju na naš prelijepi Jadran.

 

Osim Amerikanaca i Britanaca koji uobičajeno puno troše, prošle su godine u svijetu apsolutni hit bili Kinezi koji su potrošili čak 47 milijardi eura prošle godine ( ili čak 7 milijardi više nego godinu prije ). Dok svih puca kriza Kinezi putuju i jedini troše više od predviđenog. Što mi imamo od toga? Na žalost ništa. A kako bi mogli privući Kineze? Tu treba biti vrlo pažljiv, jer napravimo li predobru propagandu svi bi mogli pohrliti u našu zemlju, a mi naprosto nemamo dovoljno mjesta za svih. Tako da bi nam vrli ministar Bajs po pitanju te reklame morao zbilja zasukati rukave. Kako pozvati najmnogoljudniji narod u vlastitu zemlju, a pritom ne pretjerati? Zna se stara kineska koja kaže : ˝Pas koji laje nije dovoljno kuhan!˝ - dakle, hranom ih ne možemo osvojiti, nismo dovoljno egzotični. Razvijenošću zemlje im teško možemo parirati, dakle otpada i ta mogućnost. Možda bi im mogli ponuditi svoju povijest? Ali kako se mjeriti sa njihovom? Ne ne, otpada i ta mogućnost. Mogli bi im ponuditi prirodne ljepote? Ok, to još može proći, ali poslikati će ih u dva dana i što onda? Isplati li im se raditi toliki put za tako malo? Ma jebeš Kineze, možemo i bez njih. Nek idu u Crnu Goru.

 

Eto dragi moji, riješili smo problem ove turističke sezone. Što će biti iduće? Uh, pa to je još daleko, treba biti inovativan i smisliti novu propagandu. Vrhunski tim stručnjaka na čelu sa ministrom Bajsom i ostalim likovima iz bajke radi intenzivno na tom pitanju. Ako ne propadnemo ove godine, iduće sigurno hoćemo!

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 



crazy_alen @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.