Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42467
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
nedjelja, studeni 28, 2010
Pokopaj me luksuzno

 

Važno je imati lijepu grobnicu. Grobnica je naše zadnje počivalište i svi mi želimo da nam tamo bude što udobnije jer ćemo kao mrtvaci očekivati samo najbolje, naravno samo dok se ne raspadnemo. Platiti grobnicu više od 90.000 Eura, kao što je to navodno napravio naš bivši premijer stoga ne bi trebalo predstavljati nikakav problem. Prema onoj poznatoj : ˝Ima se, može se˝, sasvim je logično da se ni na čemu ne štedi. Mali problem nastaje kada se zapitamo odakle njemu toliki novci?

 

HDZ-ov kadar poznat je po iznimno velikoj osjetljivosti prema štednji. Oni nikad ne troše više nego što imaju, za te manevre služi im zaduživanje. Istina je da je Barišić spomenuo kako je u vrećama nosio novce Ivi Sanaderu, ali isto je tako istina da je odbjegli premijer sve te tvrdnje opovrgnuo i čvrsto stao iza poštenog stjecanja svoje imovine. Iako smo svi skloni osuditi ga prije nego što suđenje uopće započne, provjerimo kako je on mogao zaraditi taj novac. Gradonačelnik Ploča (HDZ) povećao si je plaću za oko 2 tisuće kuna, a svojim suradnicima premije za 200 posto i tim je činom uštedio novac za proračun. Naravno, tako on tvrdi. Zvuči nevjerojatno, a opet je tako brutalno istinito.

 

Dva i dva su četiri, jupajdi, jupajda….

 

E sad, sjetimo se malo koliko je Ivo Sanader bio u politici i na vlasti, pomnožimo sve te silne uštede proračuna koje je on osigurao sebi i svojim suradnicima i dolazimo do logičnog zaključka da je bivši premijer postao multimilijunaš, a da je pritom uštedio ogromni novac za proračun. Takva akcija se u bankarskim krugovima ( koji uvelike podržavaju takav način uštede ), naziva Paradoks. Česti rezultati takvih akcija su prazan proračun pospremanje voditelja akcije iza rešetaka. To je prava ušteda. Hvala Ivo, hvala HDZ.

 

Često kukamo kako smo nezadovoljni vladom i njihovim spasonosnim akcijama, kako su lopovi, šljam i ostale divne spodobe. Ali, rijetko kada bilo što poduzimamo u vezi toga. Bivši predsjednik Stipe Mesić ( izgleda da postajemo zemlja u kojoj samo bivši rade pomutnju ) pokazao nam je put. Naime, njegova moguća kandidatura za gradonačelnika Zagreba mogla bi otjerati Andriju Hebranga iz glavnog grada kao izraz revolta prema poznatom vicmaheru. E sada bi mi kao narod samo trebali naći nekoga koga bi mogli kandidirati za premijera kako bi se i Hebrangovi kolege jednostavno odselili. Ali ne u neko mirnije mjesto unutar Hrvatske, nego bilo gdje van nje. Bilo bi to lijepo.

 

Google naš svevišnji

 

Kako pronaći tu osobu? Probajte preko Google-a. Naime, prema istraživanju objavljenom u Jutarnjem listu, Hrvati svoje zdravstvene tegobe pokušavaju riješiti uz pomoć Internet tražilice. Ako smo toliko sposobni da sami sebi određujemo dijagnoze, možda možemo koristeći Internet naći osobu ili osobe koje će ovu zemlju pomaknuti malo naprijed. Zamislite kroz par godina, sa dodatnim razvojem tehnike sva pitanja koja nas danas muče moći ćemo saznati preko google-a. Upišemo u tražilicu : ˝Odakle toliko love Ivi Sanaderu?˝, a Google nam izlista niz nepovezanih stranica uz napomenu  ˝Jeste li možda mislili HDZ?˝. Ili zabrinuti za budućnost zemlje upišemo : ˝Kuda ide Hrvatska?˝, a Google nam odgovara : ˝Jeste li možda mislili kuda idu divlje svinje?˝.

 

Danas se možda tome smijemo, ali često izgleda kako vladajući odluke donose konzultirajući se za Internet tražilicama. Pitanja o proračunu, izvozu, zaduživanju, pa čak i odabiru ministara možda su prije provedbe bila ubačena u Google.

Dakle, na kraju dana imamo sve sastojke. Spisak krajnje sumnjivih političara, brdo para, Google savjetnik i grobno mjesto. Sve što sada treba jest da se konačno pojavi netko tko će sve osobe sa tog spiska, uz pomoć ili bez Google-a smjestiti u političku penziju, prošlost ili grobnicu. Pitanje je gdje je ta osoba? Čekajte samo da utipkam u Google….

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 17, 2010
Vidoviti Šeks

 

Svi lažemo! To je notorna činjenica. Svi, osim političara. Oni su konzervatori istine, svaka njihova riječ oličenje je poštenja, iskrenosti i nadasve morala. Tvrditi kako Polančec, Sanader, Šeks ili Jadranka Jaca Kosor lažu isto je kao da svih uvjeravate kako je Zemlja ravna ploča. I još jedna stvar, tko god kaže da laži ima na tisuće, a istina je samo jedna ne zna što priča, totalna je budala. Jer kako onda objasniti toliko različitih istina iz vladajuće stranke kojima smo obasuti u posljednje vrijeme i kako bilo kome od uvaženih aktera reći da laže, kada znamo da političari ne lažu?

 

27.09.2010. Damir Polančec kod javnog je bilježnika ovjerio izjavu u kojoj opisuje sastanak sa gosp. Vladimirom Šeksom. Nije doduše opisao gdje su se našli pa možemo zamisliti da je riječ o nekoj ćevabđinici u koju su obojica navratili prilično gladni. I baš negdje u trenutku kada su mu usta bila puna ćevapa, luka i malo kajmaka Šeks odluči prekinuti monolog plačipičke Polančeca i ukazati mu na taktiku kojom će zasigurno pobijediti sve protivnike, pa i hrvatsko sudstvo : ˝Uvali Sanadera˝. – Što god da te pitaju ti samo kaži da je to Sanader tražio od tebe. Pitaju li te zašto si na sastancima predsjedništva nosio plave bokserice, ti samo kaži da je Sanader to odredio u kućnom redu stranke i svi tvoji grijesi biti će oprani, uvjerljivim tonom bi ga uvjeravao veliki Šeks. Šeks koji, kako će se kasnije ispostaviti, ima i nadnaravne moći, nalik onima vidovitog Milana, pa može bez problema predvidjeti tko će od kojeg suca dobiti koliku kaznu. Pitam se gata li iz riže?

 

Tisuću je istina

 

Zanimljivo je promatrati istine različitih ljudi o istoj temi. Primjerice, Sanaderova istina o sudjelovanju Jadranke Kosor na svim važnijim sastancima Vlade, pa tako i na onom na kojem se raspravljalo o INI, u opreci sa istinom Jadranke Kosor koja uporno tvrdi da je ona u tim trenucima bila negdje drugdje i da je njena uloga u Vladi valjda bila da močom očisti pločice prije dolaska šefa. Naravno, obje istine su moguće. Jadranka Kosor je i sama, doduše ne na materinjem jeziku, potvrdila da može biti na dva mjesta istovremeno. Možda u takvom stanju birokacije nastupa amnezija i jadna premijerka je po pitanju INE ˝tabula rasa˝. Tim poremećajem mogao bi se objasniti i čuveni tajni sastanak premijerke i državnog neprijatelja broj jedan. Možda je jadnica samo željela znati što se zapravo dogodilo, možda joj je Polančec izradio slikovnicu pomoću koje će lakše shvatiti svoju upletenost u prodaju INE.

 

U cijelu priču treba uključiti još jednu vrlo bitnu istinu, a to je istina gosp. Nobila. Kako svatko ima svoju istinu, tako je ima i on. A njegova kaže da su svi upleteni u kriminal i da im iz govana jedva viri mali čuperak s glave. U takvoj situaciji njegov klijent izgleda poput vozača kamiona za pražnjenje septičke jame – dakle, u odnosu na govna, iznimni gospodin. Ne treba a priori odbacivati ni takvu istinu, iako su na nju automatski skočili svi prozvani jer, budimo realni, nitko ne voli biti govno – smrdi, nehigijensko je i svima se gadi.

 

Lažna bomba?

 

E sad, nakon toliko iznesenih istina nastupa problem tko će dokazati čija je istina ˝istinitija˝. Hoće li to biti navodno kompromitirani sudac Turudić ( koji je prema Polančecovoj istini produžena ruka Vladimira Šeksa ), nespretno sklepano istražno povjerenstvo Sabora, mediji ili netko potpuno deseti? Tko će izreći pravu istinu o čitavom slučaju i čijoj ćemo istini na kraju vjerovati? Pored toliko poštenjačina počeli smo sumnjati da postoji laž. A ako laž ne postoji odakle su i kako su se spomenuti akteri našli u ovako neugodnoj situaciji? Zaključak je da je istina zajebana stvar.

 

S nestrpljenjem isčekujem razriješenje neviđene zavrzlame. Kako sam predsjednik Josipović  kaže, Polančecovo pismo, u kojem izravno dovodi u pitanje izvršnu i zakonodavnu vlast, sigurno jest politička bomba. Naravno, bomba ne mora uvijek izazvati štete, može puknuti na nekom zabačenom, od Boga zaboravljenom mjestu da nitko za nju nit čuje, nit osjeti posljedice. Kakva će biti Polančecova bomba? Nadajmo se dovoljno jaka da konačno cijeli proces privede kraju pa da konačno saznamo tko je najveća poštenjačina od svih upletenih akcijskih junaka.

 

Od silne istine zavrtjelo mi se u glavi, i sve na što trenutno mogu misliti je ona pjesma ˝Sve je laž˝.



 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

crazy_alen @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 8, 2010
Senzacija, to smo mi!

 

Da senzacionalizam pali nije novost. Mediji se već duže vrijeme prodaju prema toj provjerenoj formuli. Što je naslov bombastičniji ili provokativniji, prodaja istog medija automatski je veća. Sasvim je nebitno što vrlo često ti bombastični naslovi ne odgovaraju tekstu ispod njih. To je jednostavno tako – patimo od velikih riječi. E sad, kada takvi naslovi redovito izlaze u Jutarnjem, 24 sata ili sličnim senzacionalističkim novinama ignoriramo ih jer je to postalo ˝normalno˝. Ali, kada to učini jedan, u široj slici gledano, beznačajan mali tjednik, dižemo se na zadnje noge i automatski skidamo glave kome stignemo, razbacujemo se kojekakvim optužbama i sasvim svjesno tražimo krvi.

 

Jednostavno pitanje vezano uz čitavu situaciju je : Zašto? I koliko god pitanje bilo jednostavno, odgovor nije i vjerojatno ga nećemo još dugo vremena moći točno formulirati. Ali, pođimo od najjednostavnijeg, svima očitog razloga : Problem je što su taj naslov upotrijebili ˝neprijatelji˝. Danas neprijatelji pod navodnicima, a u vrijeme kada je famozna rečenica koja je izašla na naslovnici izrečena bili su sve samo ne pod navodnicima. Da je identičan naslov koristio bilo koji domaći medij, vrlo vjerojatno čitave strke i graje ne bi bilo, ali upotrijebili su je Srbi. I da, naravno da im tako nešto nije trebalo, jer koliko god mi pričali da je rat daleko iza nas, on je u glavama ljudi u svježoj prošlosti, mnogi sa njime nisu rasčistili i samo čekaju krivi korak ˝neprijatelja˝. Zato bi svaki potencijalni ( bio on direktan ili metaforički ) poziv na nasilje trebalo izbjegavati.

 

Igranje sa živcima prodaje sve…

 

Jesu li urednici ˝Novosti˝ mogli koristiti i neki drugi naslov? Naravno da jesu. Ali, razmislite malo, koliko je vas prije ove famozne priče znalo/čulo za srpski tjednik ˝Novosti˝, a koliko vas sada zna? Koliko je vas nakon objave ove priče u svim hrvatskim medijima potegnulo do najbližeg kioska i zatražilo primjerak tjednika da bi i sami vidjeli što ti, ovisno o vašem mišljenju, ˝neprijatelji˝ ili ˝prijatelji˝ pišu o slučaju pada dva MIG-a hrvatske vojske? Dakle, urednici tog, sada toliko popularnog tjednika uspjeli su u svojoj nakani. Svaka reklama je dobra reklama, zar ne? Svemu tome dodajte još malo prijetnji, neslaganje političara, osudu javnosti i evo vas u rangu portala Index.hr – najposjećeniji hrvatski portal upravo zahvaljujući ovakvim i sličnim pričama. Igranje živcima prilično nervozne nacije prodaje proizvod.

 

Postali smo svi pomalo kao lešinari, razlika između bjeloglavih supova i nas je u tome što je naša lešina bilo koja tema oko koje se možemo zakrviti i na njoj liječiti svoje nagomilane frustracije. Par dana ćemo sisati krv urednicima i novinarima ˝Novosti˝, gledati ˝preko nišana˝ srpsku manjinu, čuditi se Pupovcu koji će možda i stati na njihovu stranu, a onda dolazi senzacionalni naslov kako će Sanader završiti u zatvoru u roku od mjesec dana, i puf, eto naših misli zaokupljenih drugom ˝krvavom˝ temom. Svi polažemo nekakve nade da će on i njemu slični ( naravno, ako im se nedvojbeno dokaže krivnja ) završiti u zatvoru kako bi barem na tren povjerovali da je došlo vrijeme bez nedodirljivih, vrijeme u kojem nema razlike između njih i nas. Sanader iza rešetaka može biti svojevrsni Praxiten nacije, odahnuti će barem za vrijeme perioda u kojem će ta vijest imati efekta, dok ˝lijek˝ ne prestane dijelovati i krvožedni narod ne krene na iduću lešinu.

 

U svakom zlu neko dobro…

 

Srećom, iz oba slučaja se može izvući i nešto krajnje korisno što ćete možda, nikad se ne zna, koristiti u daljnjem životu. Prva korisna stavka može se izvući iz slučaja koji bi mogao završiti uhićenjem bivšeg premijera. Ako vam u jednom trenutku vašeg života sve prestane imati smisao i ako više zbilja ne znate kako dalje te smatrate da vam je jedini izlaz iz takve situacije uplitanje u kriminal, zahvaljujući ovom razvikanom slučaju imati ćete dobre smjernice sa kime se u takvu ˝igru˝ upuštati. Naime, želite li zbilja izgraditi kriminalnu karijeru, morate kao suradnika uzeti svog šefa. Jednostavno jednoga dana uletite u ured i predložite svom šefu da skupa kradete, varate i obmanjujete ljude i obećajte mu da se nikada ništa neće saznati. Naravno, kao i većina šefova neće moći odoljeti mirisu novca i evo vas u žiži kriminalnog zbivanja.

 

Nakon nekog vremena će vas sasvim sigurno uhvatiti, ali vi se ne morate brinuti jer će vama USKOK fino pripremiti jedan mali dokument u kojem ćete navesti šta ste to pokrali, gdje, kako i ostale podatke koji se obično koriste za školske lektire, sve smjestiti šefu i vaša kriminalna guzica biti će oslobođena svih optužbi, a šef koji vam ionako nikada nije bio pretjerano drag završit će iza rešetaka. Naravno, govorim o famoznoj oprosnici, koja je  popularna u posljednjim slučajevima. Možda bi i urednici srpskih ˝Novosti˝ mogli potpisati jedan takav dokument u kojem bi mogli okriviti Milorada Pupovca i tako se otarasiti medijske hajke ili eventualne kaznene prijave u bliskoj budućnosti.

 

Pazi na naslove…

 

Drugu pozitivnu stvar koja vam u kriznim ili manje kriznim vremenima može itekako pomoći, ilustrirati ću jednim malim primjerom. ˝Obadva, obadva su pala!˝ - šok oko naslova, reakcije predsjednika, Srba, Hrvata, medija, raspravaljanje o ispravnosti ili neispravnosti takvog postupka, etika, moral i što ja znam što sve ne…. I zbog sve te strke zaboravili smo ono osnovno pitanje zbog kojeg je i nastala ta naslovnica : Što je točno bilo s palim avionima hrvatske vojske i zašto nisu bili dovoljno pregledani, te tko bi usitinu odgovarao da su piloti kojim slučajem poginuli? Dakle, drugi poučak iz ove priče jest zataškavanje.

 

I eto, uzmete li sve naučeno iz ove dvije situacije možete postati okorjeli kriminalac koji će većinu svojih radnji zataškati, a ako nešto i izađe na vidjelo, potpisati ćete komad A4 papira i biti ćete slobodni. Pitam se samo što će se dogoditi ˝padnu˝ li i Barišić i Sanader… Hoćemo li u medijima smjeti čitati naslove poput ˝Oba su pala˝ ili će se i u tom slučaju pozivati vojska da riješava stvari?

 

I za sam kraj, evo članka 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, proglašene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948. godine :

˝Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu zadržavanja mišljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog priopćavanja i bez obzira na granice.˝

 

Pa sad vi procijenite na koga bi se mogao odnositi ovaj članak…

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

 



crazy_alen @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 20, 2010
Ne trese se ništa…

 

˝Ja neću raditi ništa˝ - šifra je zahvaljujući kojoj se danas dobiva dobro plaćeni posao u Hrvatskoj. Ili je to tako samo u Vladi, trebalo bi provjeriti. Koliko ste se puta zapitali kako su likovi iz bajke poput Ivana Šukera, Damira Milinovića, Gordana Jandrokovića, Božidara Kalmete i sličnih zasjeli u ministarske fotelje. Ne, ne radi se tu o političkoj podobnosti, o spremnosti da se klima glavom na svaku želju i odluku premijera/premijerke ili nekoj velikoj stručnosti zahvaljujući kojoj su dotične osobe zaslužile biti u Vladi. Ne, postupak je daleko kompliciraniji i teži.

 

U posljednje vrijeme sve se češće piše kako se Ivanu Šukeru trese stolica u HDZ-u jer je otvoreno priznao da nije radio posao za koji je bio zadužen. Svi su uvjereni kako je takvo ponašanje Jadranki Kosor neoprostivo i kako netko za to treba platiti glavom, ili u ovom slučaju stolicom. Promatrajući malo poteze istaknutih ministara možemo približno doći do ideje kako teče postupak imenovanja.

 

˝Mogu ja? Mogu ja?˝

 

2003., prvog dana nakon izborne pobjede, još pomalo mamurni od slavlja, sastali su se čelnici  HDZ-a. Glavnu je riječ, naravno vodio premijer Ivo Sanader.

- Ajde da ne duljimo, tko želi biti ministar financija? - bez slatkorječivih uvodnih riječi krene dr. Ivo.

- Ja ja, mogu ja? - prvi se javi Ivan Šuker. Naravno, premijer je morao znati zašto on sebe smatra sposobnim za tu funkciju.

- Pa, eto ja sam uvijek volio monopoly kao mali i mislim da znam dobro s novcem… Znate, uvijek sam pobjeđivao…

Objasnio mu je i kako je spreman činiti vrlo malo dobroga jer je to praksa koja već godinama uspjeva u političkom životu Hrvata i kako će što je moguće dulje držati narod u uvjerenju da je po pitanju financija sve pod kontrolom.

-  U redu, što ćeš onda ti točno raditi kad se sve zbroji i oduzme dragi moj Ivane? - pomalo zbunjeno upita Sanader.

- Ništa premijeru!

- Ok, primljen si! Idemo dalje! ( tako je i nastala parola za izbore ).

 

Postupak se ponavljao za svakog ministra. Eto primjerice Jandroković je obećao da nikada neće pročitati predpristupne pregovore Hrvatske sa EU, ministar zdravstva obećao je kako će za njegova mandata svi Hrvati poželjeti rađati izvan Hrvatske, a jedina stvar kojom će se on aktivno baviti vezano uz zdravsto je tjelovježba. Božidar Kalmeta svečano se zakleo da svoju poziciju neće napustiti bez obzira na sve što se u njegovu resoru bude događalo i bez obzira na praksu ostalih zemalja Europe, on nikada neće ponuditi svoju ostavku osim ako bude siguran da se ona neće prihvatiti. Jadranka Kosor je od Ive Sanadera dobila povjerenje krokodilskim suzama i obećanjem kako će uvijek biti točno iza njega kada kamere budu snimale.

 

A šta da radim?

 

Postupak imenovanja kod bivšeg premijera tekao je na takav način, a nakon što je svoju palicu predao vjernoj pozadinskoj stajačici Jadranki Kosor došlo je vrijeme da se preispitaju odluke jesu li odabrani ministri dobri i zašto, te mogu li ostati na toj poziciji i ubuduće.

- Drage kolege, sastali smo se danas ovdje da provjerimo koliko ste još 'unutra' i koliko ste spremni braniti ideale i ciljeve HDZ-a. Čeka nas teško vrijeme, biti ćemo izloženi kritikama zbog bijega premijera, tako da od vas očekujem ne sto, već sto pedeset posto zalaganja! Pa krenimo… Ivane, što ćeš ti raditi? - dramatično je započela svoju premijersku karijeru Jadranka Kosor.

- Ništa!

- Obećaješ?

- Pa što bih vas lagao premijerko, evo majke mi!

 

I tako je nakon obećanja svih članova stranke da neće raditi ništa i da može biti spokojna odlučila krenuti u svoj poklonjeni premijerski mandat. Međutim, javilo se pitanje prodaje INE i morala je oformiti tim koji će te pregovore voditi i zaključiti posao. Na žalost, nije mogla nikoga naći jer je u HDZ-u dana riječ svetinja, a svi su se zakleli kako neće raditi ništa.

- Jebiga ljudi, ne možemo tako. Ovdje netko treba nešto raditi, barem formalno. Damire, što se crveniš toliko? Ajde molim te preuzmi ti tu zadaću na sebe, to ti je čas posla…

I tako jadan Polančec prihvati posao koji je trebao biti gotov za tren oka i o njemu se više ne bi pričalo. Odabrala je premijerka i ostale članove tima među kojima je bio i naš ministar financija. Sa svakime je osobno razgovarala i tako se uvjerila da su sposobni obaviti zadaću koja se od njih traži.

- Ivane, ovo je dosta bitno pitanje, jesi spreman?

- Jesam, premijerko.

- Znaš što ti je raditi?

- Ništa!

- A što ćeš raditi na sastancima koje će Damir sazivati? Ipak je to INA…

- A to…. Ma neću ni dolazit… Kasnije samo potpišem i mirna Bosna, il Mađarska il…. Kome se to uopće prodaje?

 

Nema čuđenja…

 

Glupo je sada čuditi se odlukama koje su donešene ili biti bijesan na ministra Šukera. Pa on je samo radio ono što je obećao da će raditi – ništa! Jer kako onda inače objasniti tu silnu toleranciju koju odjedanput prema njemu posjeduje Jadranka Kosor. Ona ista Jadranka Kosor koja je tako lako iz stranke izbacila 'velike ribe' poput Ive Sanadera i Damira Polančeca. Priča kruži kako se Ivanu Šukeru trese stolica, a prava je istina da mu stolica nikada nije bila čvršća. Preostali članovi Vlade, dakle oni koji nisu izbačeni sada postaju jedna velika obitelj koja će se držati skupa i u dobru i u zlu, jer potone li jedan od njih potonuti će svi. Divno je vidjeti kako jedna osoba može produbiti veze među ljudima toliko da one postaju jače i od rodbinskih, krvnih veza. Sve je to učinio prodani Josip, ovaj Damir Polančec sa nekoliko rečenica.

 

Sreća u nesreći za potencijalno odgovorne članove HDZ-a jest što će im ta produbljena međusobna veza omogućiti istima da sagrade nasipe i brane protiv poplave ( kao što se uraganima daju imena, tako mi tu poplavu možemo nazvati Remetinec ) koja bi mogla navaliti već nakon Sanaderova svjedočenja. I ne bojim se ja da će ta brana puknuti i da će bujica laži, korupcije i prevare povući sve odgovorne, ja se nekako više bojim što će biti kada ta bujica prođe… Sa probijenom branom ili bez nje… Ali, o tome ćemo razmišljati nekom drugom prilikom.

 

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 14, 2010
25% + 1 = 26%

 

I eto nas, dugo i ( više ili manje ) toplo ljeto je iza nas, a duga i hladna zima pred nama. Što ima novoga u lijepoj nam domovini? Mnogi bi odmah pomislili, a od njih većina i izrekla, jednostavno : ˝Nema ništa novog, uvijek isto sranje, čak se ni pakovanje ne mijenja…˝, ali kao i većinom u takvim situacijama, većina je u krivu. Ovo ljeto je bilo nevjerojatno dobro i nakon takve briljantne sezone u kojoj nije manjkalo genijalnih poteza hrvatske Vlade, ne trebamo strahovati za daleku, a kamoli za blisku budućnost.

 

Ali, krenimo nekim redom. Kako to uvijek biva, vječito nezadovoljni hrvatski narod trebalo je umiriti dobrom turističkom sezonom koja nam iz godine u godinu predstavlja jedini spas i izlaz od potpunog raspada sistema. Da bi se što bolje pripremili i privukli što veći broj gostiju dragi nam glavešine i jedna mala bijela glavica iz Vlade odlučili su i sami krenuti u uslužnu djelatnost i tako poželjeti dragim gostima dobrodošlicu u Hrvatsku, zemlju kao stvorenu za odmor i trošenje svima nam dragih eurića ( to naravno i bez guze koju ne treba pržiti predugo ). Mala bijela glavica stala je na granični prijelaz i na tečnom engleskom poželjela dobrodošlicu našim susjedima Mađarima. I mnogi su se smijali premijerkinom engleskom, njenom izgovoru ili pak izmišljanju novih izraza kojima pokazuje svoju svemogućnost boravka na dva mjesta istovremeno, ne shvativši kako je upravo taj potez bio presudan da i ove ( uostalom kao i svake ) godine imamo rekordnu turističku sezonu u kojoj su nam svi glavni konkurenti daleko za petama. Naravno, radi se o rekordu kojeg je svečano i ponosno ˝objavio˝ jedan član HDZ-ove garniture, točnije ministar turizma Damir Bajs. Međutim, uzmemo li u obzir način na koji u HDZ-u računaju ( 25 % + 1 = 26% ), onda svakako treba vjerovati da se radi o još neviđenim rekordima.

 

Igrajmo se lovice…

 

Ljeto je obilježio i još jedan nenadmašno mudar rebalans proračuna Vlade kojom se niti u ova teška vremena za cijeli svijet neće dirati u plaće grbavih radnika i mirovine isluženih Hrvata u godinama. Mala zamjerka čitavoj toj priči jest ( i unaprijed se ispričavam svima što na to ukazujem kao jedan od onih vječitih prokletih nezadovoljnika koji ovoj fenomenalnoj Vladi nikada ne daju podršku ) to što će nam svima ovu zimu poskupjeti struja, benzin, cigarete, voda, osnovne namirnice i tko zna što još. Naravno, bitno je da nisu skinuli svakome dvjesto kuna od plaće, jer sve navedene potrepštine ( a neke od njih su dio svakodnevnice ) kupuju se upravo tom magično sačuvanom plaćom i mirovinom koje neće rasti, već će se samo još brže topiti.

 

Kad smo već kod benzina, treba biti realan i donekle i podržati sva ta poskupljenja koja nam dolaze iz INA-e jer koliko se frke oko njih diglo, dobro da nisu sve pumpe zatvorili i proglasili kolektivni štrajk glađu, počevši od Polančeca, pa sve do običnih radnika koji toče benzin na pumpama. A što je najgore, to je tek početak. Tek sada počinje igra lovice u kojoj prvo Polančec takne Kosoricu, pa onda ona lovi, a kako je ona brza, u tren oka uhvati Šukera, pa je on ˝lovac˝ i tako sve u krug dok se konačno oni koji promatraju ne umore od silne trke i vrtnje u krug i ne odustanu od cijelog  ˝deala˝. Srećom, ima jedna osoba koja se u toj čitavoj priči neće nimalo umoriti promatrajući nervoznu i neorganiziranu igru lovice glavnih nam aktera ˝afere INA˝…. Zasigurno ste već pogodili o kojoj se osobi radi i svima vam je pao kamen sa srca kada ste saznali da nam voljeni bivši premijer ( koji nije pobjegao nego, nemogavši ga spasiti, dostojanstveno napustio brod vrlo vjerojatno samo zato što su mu vesla ostala kod kuće ) dr. Ivo Sanader neće dobiti glavobolju od već spomenute hektične igre.

 

Za dobro zdravlje jedite pokvareno meso…

 

Ali, nemojmo samo o ružnim temama. Bilo je i prelijepih sunčanih dana ove sezone, kada je ˝pucalo sunce i iz neba i iz zemlje˝, kada su dragi nam gosti uživali u čistom i predivnom Jadranskom moru, a ugraditelji klima-uređaja imali pune ruke posla. Ali, kako to većinom biva, i u tom silnom suncu ima nešto negativno – što ako zaboravite staviti meso u hladnjak i vratite se kući, a ono je već toliko smrdljivo da biste jednim kotletom mogli otrovati omanje hrvatsko selo? Srećom i na to vječno pitanje nas običnih smrtnika polako dobijamo odgovor. Meso vam se pokvarilo? Ne očajavajte, vrlo je velika mogućnost da je ono bilo pokvareno već 10 puta prije no što je došlo do vas, ali ako vam to nije dosta slobodno ga zamrznite i odmrznite par puta. Ni tada niste zadovoljni, vaši kotleti i dalje izgledaju poput oguljene kokoške s kožnom bolesti? Postoji riješenje i za to; svaki kotlet ( kao i gotovo svaki komad mesa ) može  postati mljeveno mesto. Puknete malo začina; et voilà! Vaše je meso upotrebljivo.

 

Naravno, da su ovakve priče samo izmišljotine novinara i kojekakvih neuspješnih mesara koji se na taj način žele osvetiti bivšim poslodavcima, dobaljvačima, možda čak i državi. Pa ljudi moji, pogledajte nam ministra Čobankovića! Pa njemu se dnevna prehrana sastoji od 70 – 80% što suhomesnatih, što ˝mokromesnatih˝ proizvoda i osjeća se savršeno. On će u budućnosti predstavljati prototip zdravog čovjeka. Novi hrvatski Zdravko Dren. Ne bih se čudio kada bi u skoroj budućnosti, da dokaže kvalitetu proizvoda koje dnevno samelje, u eteru onako masno i zdravo prdnuo i time rastjerao sve sumnje o nekvaliteti ili nedajbože pokvarenosti mesa koje se uvozi u Hrvatsku. Ako se brinete za smrad od spomenutog prdca, ne brinite, sve će to odnijeti najavljeni tsunami premijerke Jadranke Kosor.

 

Što preostaje?

 

A kada vam sve lađe potonu i kada pomislite da vam više nema spasa jer život postaje sve teži i teži, krediti dolaze na naplatu svaki mjesec, a posao nije siguran. Kada shvatite da vas vode ljudi kojima je najvažniji i jedini interes onaj vlastiti, postoji još jedna slamka spasa, još jedna osoba koja vam može vratiti vjeru u ljude, sustav, budućnost, pa u konačnici i u Boga. A to je nekako najpopularniji velečasni u Hrvata  – velečasni Zlatko Sudac. Podijelio je javnost. ˝Velike˝ ličnosti to uvijek i rade. Jedni ga obožavaju, drugi ga ismijavaju i oštro kritiziraju, a treće boli briga za njega. E sada, ako ste u prvoj skupini, onda možete i vjerovati da će vam on ili njegove riječi i djela pomoći. Postoji čak i tu mali problem. Naime, velečasni Sudac u najnovijem istupu tvrdi kako ga već deset godina sustavno truju i kako priprema tužbu protiv odgovornih. Postoji nekoliko mogućih uzroka toj izjavi. Možda najzanimljiviji su utjecaj Gabriele Spanic koju je trovala njena kućna pomoćnica, ili pak mogućnost da je zbilja deset godina sustavno trovan. S obzirom na posljednje napise o kvaliteti mesa pitam se sprema li on tužbu protiv mesnih prerađivača? Bilo kako bilo, pripremite se za dugu, tešku, a vrlo vjerojatno i ledenu zimu….

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com



crazy_alen @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.