Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42467
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
četvrtak, rujan 8, 2011
Žege i bajke

Za vrijeme onih strašnih žega u osmom mjesecu, negdje u hladu svojeg dnevnog boravka jedan je čiča sjedio i gledao vijesti. Ozarena lica pojavio se ministar Bajs veličajući turističku sezonu koja je oborila sve moguće rekorde baš kao i svaka prethodna i baš kao što će to činiti i svaka buduća. Njegov je hvalospjev trajao neko vrijeme, ali čiča više nije mogao slušati. Negdje na pola monologa odlučio je ugasiti TV uz jednostavan zaključak :

 

- Ajde,  majke ti ne seri!

 

Priprema je najbitnija

 

Negdje u isto doba par stotina kilometara dalje, za put u Hrvatsku sprema se jedna tipična 'turistička' obitelj koja posjećuje Hrvatsku. Oni su obitelj tzv. srednjeg staleža. Muž, žena i dvoje djece. Naravno, za put im je potrebna garderoba. Jedna za lijepo vrijeme, jedna za ne baš tako lijepo vrijeme i jedna za vrijeme koje nije ni lijepo ni ružno. To je već dosta zauzetog prostora u ionako ne prevelikom automobilu.

 

U ostatak slobodnog prostora treba potrpati i nešto hrane. Tu se nađe 100 vrsta tjestenine, konzervirane ribe, gulaši, salate, živi janjci i mlade krmače, te kojekakvi prijeko potrebni prehrambeni proizvodi koji su u Hrvatskoj ili preskupi za njihov skromni budžet ili ih uopće nema.

 

- Šteta što nema konzerviranog kruha…. Tehnologija je toliko išla naprijed, a ja i dalje moram kupovat kruh svaki dan. Koliko li će to koštati u Hrvatskoj… - pri samom kraju pakiranja zabrinuto će se upitati otac, a ostali članovi samo će ga u čudu zabrinuto pogledati i laganim kimanjem glave odobravati njegove želje i revolt.

 

 

Teško je odrediti budžet…

 

 

Prije samog polaska, tipičnoj turističkoj obitelji ( ili kraće TTO ) potrebno je još samo odrediti budžet za godišnji odmor. Idu na 7 dana, njih 4, budžet za takav put ( računajući da su od kuće ponijeli sve osim pločica sa terase i veš mašine ) mogao bi biti oko 300 Eura plus troškovi smještaja. Dakle, oko 40 eura dnevno za svih 4, tj. oko 10 eura po osobi.

 

Od totalnog ushićenja, tipičan otac TTO-a neće niti primijetiti da je na autocesti prekoračio dozvoljenu brzinu, pa će ga blicanje auta iza njega i znak ˝Follow me˝ kada ga prestigne potpuno iznenaditi. Naravno, hrvatski policajci su vrsni poligloti pa će nekako rukama i nogama, a ako je u patroli žena i nekim drugim dijelovima tijela objasniti ocu TTO-a da je prekoračio brzinu i da će mu kazna biti najmanje 100 Eura. Jebiga, žena vadi lovu iz novčanika, u notes u kojem je stajalo ˝Budžet : 300 eura˝, sada će kemijskom prešarati taj iznos i napisati novi : 200 eura.  Ajd', to je 28 eura po danu. Ne trebaju jesti vani, ne trebaju izlaziti, a djeca sve igračke ionako imaju kod kuće. Trebat će doduše svaki dan kupiti kruh, taj jebeni kruh kojeg nema u konzervi….

 

- Ovo je rekordna sezona po svim pokazateljima… - još odzvanja u ušima onog čiče.

 

 

Smještaj iz snova

 

 

TTO, uz manja čekanja na granici konačno su stigli do svoje destinacije. Naravno, došli su usred 8 mjeseca bez rezervacije te u turističkoj agenciji traže mjesto. Neovisno o tome što je sve krcato i što je naći mjesto ravno znanstvenoj fantastici, oni imaju par preduvjeta. Prije svega, apartman mora biti toliko blizu mora da se u njega ujutro mogu popišati sa prozora ( čak i žena ), plaža ispod apartmana mora biti ( naravno ) u sjeni, treba imati klimu, televiziju, Internet, 100 kvadrata i što je najvažnije, cijena ne bi smjela biti veća od 10 eura – za čitavu obitelj!

 

Nakon početnog  šoka zbog saznanja da takvog apartmana nema ni u snovima, ipak su odlučili ostati i prihvatiti ponudu da odsjednu u apartmanu koji se nalazi gotovo kilometar od plaže i koji je nekoliko puta skuplji od njihovih želja.

 

Njihov sedmodnevni godišnji odmor odvija se prema točno određenom planu, nema odstupanja i nema probijanja budžeta. Ako dijete slučajno zatraži igračku, idući dan za kaznu neće smjeti pješačiti kilometar do mora ( ne ide se s autom jer je u Hrvatskoj gorivo prejebeno skupo ). U restorane se baš i ne ide jer hrane imaju dovoljno, neće se valjda vraćati kući sa punim konzervama. Problem je jedino onaj vražji kruh….

 

 

Teško je potrošiti….

 

 

Ako na godišnjem odmoru slučajno sretnu prijatelje, obavezno ih moraju počastiti. I tako negdje oko 9 navečer dvije TTO odlaze u kafić na piće. Odrasli će jednu pivu i 4 čaše, a djeci je dosta jedna Coca cola i 4 šećera, tek toliko da se malo zapjeni.

 

- Vi ćete za djecu, mi ćemo riješiti ovo naše? – sasvim ozbiljno upita otac jedne TTO uz odobravanje oca druge TTO.

 

- Oborili smo sve rekorde…. – odzvanja hvalospjev ministra.

 

Naravno, nisu sve obitelji ovakve i nisu svi gosti ovakvi, ali činjenica jest da silni rekordi koje spominje ministar nisu realni. Džaba Hrvatskoj i 500 000 gostiju više, ako svi oni ne potroše ni lipe van troškova smještaja. Doduše, veliki dio hrvatske obale već 30 godina nudi samo zrak i more tako da je malo teže očekivati da će nas posjećivati ultra kvalitetni gosti. Ali, je li onda u takvoj situaciju za koju svi znamo kakva je ( dakle, gosti gosti slabo troše, ponuda je prilično loša, a popunjeni smještajni kapaciteti ne mogu dovoljno napuniti državnu blagajnu ako se van toga ne troši ništa ), potrebno da nam netko konstantno maže oči velikim uspjesima turizma, Vlade ili još nekoga vezanog uz taj ˝Dream team˝?

 

 

Eto, u godini u kojoj ˝definitivno izlazimo iz krize˝, mi ćemo upasti u još deblju krizu. Riječi ohrabrenja ministara i premijerke ostaju samo i isključivo to – riječi!

 

A za sve ostalo vraćamo se na onaj komentar čiče s početka priče :

 

- Ajde majke ti, ne seri!

 

 

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

crazy_alen @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 12, 2010

˝Bit ćemo vaše rame za plakanje!˝

 

Opasno se bliži turistička sezona i dočekivanje novih turista. Kao i svake godine od turizma očekujemo veliku financijsku injekciju koja će nam barem na kratko pomoći da zaboravimo sranja koja nas svakodnevno okružuju. Turistička sezona pomoći će i Jadranki Kosor da slavodobitno najavi kako se smanjio broj nezaposlenih jer ipak netko treba i uslužiti te silne turiste. Dakle, turistička sezona je, može se reći, nešto najpozitivnije što će nam se dogoditi u ovoj godini. Točnije, to je nešto čemu se nadamo. Turisti su iza ugla, a što im mi kao zemlja osim neizmjerno velikih prirodnih ljepota možemo ponuditi?

 

Očito je da se nećemo bazirati na ljepote Hrvatica ili Hrvata jer bi to naravno bio seksizam i potpuni fijasko u namjeri da privučemo što veći broj gostiju. Možemo se podičiti iznimnom stopom mita i korupcije – tu smo uz bok razvijenim zapadnim zemljama, čak ih i premašujemo u nekim pitanjima. To je svakako stavka koja će svakog gosta zaintrigirati. Prekrasan je osjećaj trošiti novac u zemlji u kojoj se ministri nalaze na optuženičkim klupama, u kojoj premijer neobjašnjivo bježi sa svoje dužnosti i u kojoj zapravo nitko ne vjeruje nikome, a život postaje sve teži i teži. Dobra je to pozivnica za naše najvjernije i najrastrošnije turiste – Njemce. Pa i kod njih Angela Merkel polako, ali sigurno gubi tlo pod nogama. Dolazak u Hrvatsku biti će im kao odlazak kod susjeda na kavicu. Uvijek ista priča, mogu suosjećati sa nama, a i mi s njima. Dakle, poziv Njemcima bi mogao biti nešto kao : ˝Tako lijepa, tako u problemima, baš kao i vaša zemlja. Hrvatska, vaše rame za plakanje!˝ - naravno u spotu bi se potanko objasnilo kako je glavna svrha Hrvatske da pokaže drugima da od lošeg uvijek postoji gore.

 

Osvoji Jadranku Kosor!

 

Ok, riješili smo Njemce, što je sa Talijanima? Našim vjernim susjedima koji svake godine troše sve manje i manje, a pričaju sve više i više… Bilo bi uzaludno njima nuditi jastoge, škampe i ostale delicije na koje su navikli desetak i više godina unazad. Moramo im ponuditi nešto posebno, nešto nesvakidašnje – Jadranku Kosor. Garantiram da bi druženje Talijana sa našom premijerkom povećalo njihovo trošenje tako dragih nam eurića. Zamislite samo reklamu u kojoj Milan Bandić na tečnom talijanskom poziva goste da ljetuju u našoj zemlji samo kako bi svaki desettisućiti gost imao priliku sjesti sa Jadrankom Kosor i pokušati učiniti ono što Silvio Berlusconi nije uspio – zavesti je. Pa veliki talijanski zavodnici trgali bi se za rezervacije smještaja diljem Hrvatske, a sve nadajući se da će baš oni biti ti koji će imati priliku zavesti prvu damu Hrvatske ( s obzirom da je Severina zauzeta, ostaje Jadranka ). Nagrada onome tko uspije zavesti neosvojivu premijerku bila bi uz besplatno ljetovanje, mogućnost da vrlu premijerku zauvijek odvede od nas tužnih Hrvata i povede je u svoju prelijepu zemlju. Prema procjenama, Talijani sada troše oko 642 milijuna eura u Hrvatskoj. Sa ovakvom propagandom prešli bi i Njemce po potrošnji ( oko 1,5 milijardu eura ).

 

Popuši nam ambroziju i dobijaš besplatni odmor!

 

Riješili smo i Talijane. Iako bi mogao nastati mali problem uspije li jedan od njih u svojem poduhvatu, ali o tome ćemo razmišljati kada nam premijerka bude daleko. Nizozemci su kod nas ostavili, vjerovali ili ne 302 milijuna eura. Što bi moglo njih privući? Spojimo li liberalnost nizozemskog naroda, količinu korova, ambrozije i ostalih štetnih trava u Hrvatskoj, kao i savršeno isklesano tijelo ministra Milinovića možemo dobiti idealnu pozivnicu za Nizozemce. Pitate se kako? Vrlo jednostavno. Zamislite reklamu u kojoj na pješčanoj plaži na Susku ministar Milinović u plićaku zavodi zgodne Nizozemke. One u njega gledaju kao u Boga, učinile bi sve za njega – jednostavno je neodoljiv sa svojim fizičkim savršenstvom. Onda nastaje mala pauza pa veliki naslov preko cijelog ekrana : ˝Tko j… Putina, i vi možete biti hrvatski pastuh!˝, kratka stanka i kadar prelazi na doktora koji objašnjava štetnost ambrozije i ostalih trava koje izazivaju alergije i otežavaju život ljudi. ˝Pušite hrvatsku travu i postanite hrvatski pastuh!˝. I tako bi jednim potezom povećali broj nizozemskih gostiju, što muškaraca ( željnih da postanu hrvatski pastusi ), što žena ( željnih da njihovi muževi postanu pastusi ), nestalo bi ambrozije koju bi naivni Nizozemci popušili vjerujući u čudotvorni učinak i konačno bi nam ministar Milinović služio za nešto korisno.

 

Mi mare es su mare…

 

Naše drage susjede Slovence bi bilo vrlo lako privući na našu obalu. Prije svega im kao dobri susjedi obećamo da ih nećemo kontrolirati na granicama pa mogu slobodno unositi vlastitu hranu, piće i ostale potrepštine koje si zbog krize ne mogu priuštiti u Hrvatskoj. Naravno, negdje na pola puta zaustavljali bi ih policajci i naplaćivali drakonske kazne za izmišljene prekršaje, kao što je npr. prevelik broj konzervi graha na zadnjem sjedištu. Dozvoljene su samo dvije, oni imali tri i paf! – 3000 kn kazne. Hvala i do viđenja. Međutim, kako im takav doček ne bi bio odbojan pobrinuo bi se ministar Bajs. Naime, on bi ovih dana na štandu u Sloveniji svakom tisućitom slovencu koji plati kaznu u Hrvatskoj obećao mogućnost da osvoji dio hrvatskog teritorijalnog mora. Naravno da bi se dragi nam susjedi oboružali limenkama graha samo kako bi plaćali kazne i po mogućnosti bili taj sretnik ili sretnica koji će imati mogućnost donijeti more svojoj zemlji. Dakle, svaki tisućiti sretnik morao bi pobijediti Roberta Pauletića u improviziranoj ˝Kviskoteci˝. Ako netko i uspije u tom poduhvatu, slijedeći bi zadatak bio da svima objasni što radi Bianca Matković u hrvatskoj Vladi. Dakle, opet sa odličnom reklamom imamo više slovenskih turista, veću potrošnju istih i riješen problem teritorijalnog mora koje u ove dvije igre zasigurno ne bi nitko osvojio.

 

Ko jebe Kineze!

 

Za Srbe i Ruse – velike prijatelje mogli bi napraviti jedan spot. Vrlo kratak i jasan. Naravno, parola ˝Tako lepa, a tako blizu˝ ne bi više imala svoj utjecaj s obzirom na Ruse, ali mogli bi napraviti reklamu baziranu na nekoj vrsti reciprociteta, vi nama, mi vama. Ili točnije, u bermudama bi se skupili najseksipilniji hrvatski političari Ivan Šuker, Petar Čobanković, Luka Bebić i Vladimir Šeks i kao na utakmici razvili transparent. ˝Dođite kod nas i mi ćemo kod vas, oca mi!˝ , a dole bi sitnim slovima ( poput onih kada se reklamiraju lijekovi ) pisalo ˝ Kad se kunem u majku, možda i lažem. Ali kad se kunem u oca, ne lažem, majke mi!˝ Mislim da bi ovakvom propagandom mogli očekivati navalu kvalitetnih srpskih i ruskih gostiju na naš prelijepi Jadran.

 

Osim Amerikanaca i Britanaca koji uobičajeno puno troše, prošle su godine u svijetu apsolutni hit bili Kinezi koji su potrošili čak 47 milijardi eura prošle godine ( ili čak 7 milijardi više nego godinu prije ). Dok svih puca kriza Kinezi putuju i jedini troše više od predviđenog. Što mi imamo od toga? Na žalost ništa. A kako bi mogli privući Kineze? Tu treba biti vrlo pažljiv, jer napravimo li predobru propagandu svi bi mogli pohrliti u našu zemlju, a mi naprosto nemamo dovoljno mjesta za svih. Tako da bi nam vrli ministar Bajs po pitanju te reklame morao zbilja zasukati rukave. Kako pozvati najmnogoljudniji narod u vlastitu zemlju, a pritom ne pretjerati? Zna se stara kineska koja kaže : ˝Pas koji laje nije dovoljno kuhan!˝ - dakle, hranom ih ne možemo osvojiti, nismo dovoljno egzotični. Razvijenošću zemlje im teško možemo parirati, dakle otpada i ta mogućnost. Možda bi im mogli ponuditi svoju povijest? Ali kako se mjeriti sa njihovom? Ne ne, otpada i ta mogućnost. Mogli bi im ponuditi prirodne ljepote? Ok, to još može proći, ali poslikati će ih u dva dana i što onda? Isplati li im se raditi toliki put za tako malo? Ma jebeš Kineze, možemo i bez njih. Nek idu u Crnu Goru.

 

Eto dragi moji, riješili smo problem ove turističke sezone. Što će biti iduće? Uh, pa to je još daleko, treba biti inovativan i smisliti novu propagandu. Vrhunski tim stručnjaka na čelu sa ministrom Bajsom i ostalim likovima iz bajke radi intenzivno na tom pitanju. Ako ne propadnemo ove godine, iduće sigurno hoćemo!

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 



crazy_alen @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 15, 2010

Jesmo li u govnima?

 

Narod željan krvi – to smo mi postali. Hranimo se aferama, skandalima, krađama, mitom i korupcijom. Ako nam protekne par dana bez takve droge izgubljeni smo, nastupa apstinencijska kriza. I nije za zamjeriti većini ljudi koji su postali ovisni o lošim stvarima. Sve je crno, ništa nije dobro, ništa ne može biti dobro i ništa neće. Nije nam vladajuća garnitura, a ni ona oporbena puno pomogla da razmišljamo pozitivno.

 

U kakvom je danas stanju Hrvatska? U banani je tako blagi izraz, da ga je jednostavno besmisleno koristiti. Što kažete da upotrijebimo jedan daleko adekvatniji izraz, kao što je septička jama? Ili možda da to narodski kažemo, Hrvatska je u govnima do grla. Gdje god se okrenem i pogledam vidim samo loše. Pere nas kriza, nezaposleno više od 300 000 ljudi, a vrla nam premijerka ujutro troši tko zna koliko vremena odabirući onaj pravi skupocjeni broš. HEP je jedna od glavnih kriminalnih tvrtki ove zemlje, ali mi dobri građani plaćati ćemo im oružanu zaštitu u njihovoj misiji isključivanja struje neplatišama. Zašto? Zato jer bez plaćanja tog malog broja neplatiša HEP ne može poslovati. Zašto? Zato što je prije tog malog broja neplatiša u upravi i oko nje sjedila nekolicina onih koji su novac platiša iskorištavali u malo drugačije svrhe od one za koju su ti novci namijenjeni. I koliko će nas užitak i saznanje da smo pomogli dragom nam HEP-u koštati? Sitnica od oko 3 milijuna kuna. A ti to je zapravo tek početak. Naime, ta cifra odnosi se samo na dva grada.

 

Predivno je vidjeti da u doba ovih nevjerojatnih kriza i loših vijesti postoji i nešto što savršeno funkcionira. To su, dakako, zimske službe diljem zemlje. Teško ih je optužiti za nespremnost kada se nađete zakrčeni na putu za posao ili kada ne možete niti izaći iz svog dvorišta zbog nanosa snijega samo zato što su oni zaboravili obaviti svoju dužnost. Naime, uvijek je ( i to svake godine ) iznenađujuće kako snijeg padne u Gorskom Kotaru u 12. mjesecu. To je naprosto nevjerojatno! Pa tko bi to očekivao? Nije im za zamjeriti. Tko bi očekivao da će u trećem mjesecu, pasti snijeg? Pa nitko, ljudi moji. I to bez obzira na činjenicu da se taj snijeg najavljuje već minimalno sedam dana. Ali tko još vjeruje Vakuli i društvu?

 

Sve je super i sve je za pet…

 

Lijepo je vidjeti kako gotovo svakog dana netko biva premlaćen, ubijen, osakaćen. Isto je tako lijepo znati da gotovo nitko od počinitelja ne odgovara za svoja dijela. Prekrasan je osjećaj izaći iz kuće i osjećati se potpuno sigurno. Pogotovo, kada znate da su raznorazni ubojice, nasilnici ili čak i učestali prometni prekršitelji potpuno slobodni i sposobni i dalje se iživljavati. Nema nedodirljivih. Uistinu nema. Oprostite na izrazu, ali jebe mi se za navodne mutne poslove riječkog gradonačelnika, za desetak tisuća kuna koje nam je iz džepa možda izbio suprug veleposlanice, pa čak i za bezobrazno skupe domjenke Nevena Jurice. Ako se nadmoć policije i dokaz tvrdnje da nema nedodirljivih sastoji isključivo u proganjanju političara, onda nisam siguran koliko bi trebali biti zadovoljni. Vojko Obersnel će završiti u zatvoru, a netko tko je pretukao i ubio nevinu osobu šetati će slobodno ulicom. Kolinda Grabar-Kitarović će biti kažnjena za korištenje službenog automobila, a netko tko je počinio trideset i više prometnih prekršaja neće ostati bez vozačke dozvole. Osjećam se sigurno!

 

Prekrasno je znati da su se ljudi spremni boriti za svoja prava na sve načine. Pa je tako bilo divno vidjeti jedinstvo seljaka koji su u borbi za svoja prava blokirali čitavu Hrvatsku. Isto je tako lijepo znati da su obećanja koja su ih maknula sa ceste, vrlo vjerojatno ludom radovanja. Jer, kao i uvijek do sad, Vladi je bitno da se prosvjednici maknu sa ceste, a kasnije kupovanje vremena nikada nije bio problem. Divno je znati da se pored toliko nezadovoljnika, što pravih, što onih koji su nezadovoljni samo zato što je to u modi, nađe samo mali broj onih koji su spremni nešto poduzeti da promjene svoj status. Da su seljaci zvali bilo koga od vas silnih nezadovoljnika, željnih krvi u novinama, na internetu, televiziji ili tko zna kojem drugom mediju, da se priključite njihovoj borbi, da im iskažete poštovanje, koliko bi vas to uistinu učinilo? Koliko bi vas bilo spremno žrtvovati svoje vrijeme, čak i svoj ponos za pomoć onima koji su u nevolji? Lako je sjediti kod kuće i pljeskati onima koji nešto rade, i kuditi one koji ne rade, ali kada nešto treba poduzeti nema vas nigdje.

 

A gdje smo u čitavoj priči mi?

 

Divno je znati da će otoci, koji su i tako ovisni o nekoliko trajektnih ili katamaranskih linija, ubrzo sve te prijeko potrebne usluge morati plaćati i više. Divno je znati da će država koja dijeli ogroman broj subvencija, vrlo vjerojatno ukinuti one koje se odnose na katamaranski prijevoz otočkih putnika. Osjećam se dobro znajući da će poskupljenja trajekta biti ne samo udar na budžet otočana u smislu prijevoza, već i udar na cijenu namirnica koje su i tako 30% skuplje nego na kopnu. Ali koga briga za otočane, pa to je odvojeno morem, to nije dio Hrvatske, jel tako?

 

Toliko je loših stvari u ovoj zemlji, i toliko je ljudi nezadovoljno, a mi, umjesto da se svi zajedno skupimo i izradimo plan kako krenuti u bolje sutra, zadovoljavamo sa izvikivanjem onoga što ne valja i pljuvanjem po onima koji to što ne valja donose.

 

Jako je malo toga dobroga u našoj zemlji u ovom trenutku. I glavni uzročnik svih tih problema jest loša politika. Loša je na vrhu, i kao takva je raširila svoje pipke i po lokalnim i regionalnim samoupravama. A što mi kao narod činimo? Apsolutno ništa! Imamo li ono što zaslužujemo? Očiti odgovor bio bi da!

 

Brine se veliki broj vas kako se u medije puštaju razno razne vijesti koje odvraćaju pažnju od glavnih pitanja i problema, ali jeste li se ikada pitali koristimo li svi mi istu tehniku? I za sve što je loše optužujemo nekog drugog, umjesto da barem jednom sagledamo kompletnu sliku i utvrdimo i svoju odgovornost. Pasivni smo do boli, a takvom ˝borbom˝ možemo samo tonuti….

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.