Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
srijeda, travanj 7, 2010

Brangelina kupuje parfeme...

 

˝Brad Pitt u Goraždu kupio Armani Code!˝ Vijest je to koja je u jednim našim dnevnim novinama zauzela gotovo čitavu stranicu. Doznali smo u tom očiotvarajućem članku da prodavačica u lokalnoj parfumeriji nije ni znala tko je upravo kod nje ostavio novac za razvikani parfem. Pravo novinarstvo nikada neće izumrijeti – floskule su kojima se često služimo. Žutilo je nešto loše, zaglupljujuće i često iritirajuće – još veća floskula. Međutim, prolistamo li većinu dnevnih ( a da ne govorim tjednih ) novina jedan prilično zamjetan dio odlazi na to isto žutilo.

 

Zašto se ono nalazi u većini medija? Odgovor je vrlo lak. A radi lakšeg razumijevanja prisjetite se samo malo koliko je ˝rockerskih˝ klubova i sličnih ˝urbanih˝ mjesta bilo u vašem gradu do prije nekoliko godina, te koliko ih je danas zamijenio narodnjački melos. Siguran sam da ta brojka premašuje broj prstiju na vašim rukama, pa vrlo vjerojatno i nogama. Zašto je tome tako? Narodnjački melos se prodaje. Nitko ga ne sluša, svima se gadi, turbo folk je sranje, ali gdje god se on pušta klubovi su puni, a lova se slijeva gotovo u potocima. Zašto je žutilo u novinama i ostalim medijima? Iz identičnog razloga.

 

Voajer sam majko...

 

Trebalo bi se malo tim fenomenom zabaviti sa stručnog psihološkog aspekta, međutim o njemu se može pričati sa jedne krajnje neprofesionalne, laičke pozicije. A upravo s te pozicije mogu reći da iskreno vjerujem kako smo svi negdje u dubini duše voajeri. Kako drugačije objasniti toliki interes za privatne živote osoba koje nikada nismo upoznali, koje nam u životu ne bi trebali ništa ili vrlo malo značiti? Neki će reći, a i ja sam bio sklon povjerovati u tu teoriju, kako je to zato što u tuđim životima tražimo greške kako bi mogli opravdati svoje. Međutim, danas gledam na taj fenomen malo drugačije, puno jednostavnije. Promatranje tuđih života je svojevrsna psihoterapija pomoću koje barem na kratko zaboravljamo na svoje probleme i izgubimo se u beznačajnim mislima koje nam ništa revolucionarno ne  donose, ali isto tako ništa previše ni ne odnose.

 

Naravno, ne odnose puno sve dok ne prelaze određenu granicu. Nazovite tu granicu dobrim ukusom ili bilo kako drugačije, ali kada se ona prijeđe onda se trebamo ozbiljno zabrinuti i udarati što je jače moguće u zvono za uzbunu. Jer kada toliko vremena trošimo na zaboravljanje vlastitih problema, vrlo je vjerojatno da te iste probleme nećemo ni riješavati. Zanimljivo je kako uzdižemo jednu Severinu koja sa svojim brošem nije napravila apsolutno ništa osim što je sebi poboljšala prodaju albuma, a skloni smo zaboraviti ili okrenuti leđa nekome kao što je Damir Fintić, koji možda i nije učinio nešto revolucionarno za poticanje demokracije ili spašavanje više od 317 000 nezaposlenih, ali je svojom pričom mogao biti okidač koji će ljude pokrenuti ka riješavanju barem nekih problema. Ali ne, mi se zadovoljavamo komentiranjem iz naslonjača.

 

Eh, da mi je biti Seve...

 

Moj prethodni tekst ( kao, nadam se i svi ostali ) bio je kompletno lišen žutila i ponudio je kakvo takvo riješenje, jedan mali pokušaj kako krenuti barem malo naprijed. No, na žalost,  ja nisam Severina i nemam cice niti broš na kojem pišu moje ideje. I nisam jedini koji nema tu ˝moć˝ koju ima Seve.

 

I tako ćete danas u novinama pročitati naslov : ˝Uhićen Marko Rakar!˝ i pomisliti kako je ( ukoliko je on uistinu objavio registar ) učinio dobar potez i kako je konačno netko odlučio uraditi ono što su nadležne institucije trebale odavno učiniti. Zapljeskati ćete mu na trudu i pomisliti kako je takav potez hvalevrijedan u zemlji u kojoj svi žive u nekakvom neobjašnjivom strahu. Ali, onda ćete okrenuti stranicu i vidjeti kako je neka tamo beznačajna Maja Morales raskinula sa nekim još beznačajnijim Antom Gotovcem i dan će vam biti ljepši. Nakon toga registar branitelja, njihove brige i problemi, kao i eventualni problemi jednog Marka Rakara ili bilo koga tko je taj registar objavio pasti će vam u zaborav jer ipak, Maja je raskinula s Antom. Vijest je to koja bi uzdrmala i mnogo snažniji narod od našeg. Zamislite što će onda učiniti nama ovako slabima.

 

Zato dragi moji, nemojte se brinuti. Dok god ima onih koji će voditi vaše bitke ( možemo ih nazvati budalama s obzirom na to što za svoju borbu dobiju ), vi ne morate maknuti niti prstom. Ali sutra, kada vam voda ( da ne kažem nešto drugo malo drugačije boje i mirisa ) dođe do grla nemojte se čuditi što će vam zamah ruku biti preslab da na kraju isplivate. Stojte mi dobro!

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.