Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
srijeda, studeni 10, 2010
Prijateljica naroda

 

Draga Jadranka, ovaj tekst posvećujem Tebi kao prijatelj kojeg nikada nisi upoznala, a nadajmo se da i nećeš.  Posvećujem ti ovaj tekst dok nisam potpuno poblesavio. Znaš, ne tako davno vjerovao sam da sam inteligentna osoba koja može zbrojiti dva i dva. Kako vrijeme odmiče shvaćam da sam sve gluplji i gluplji i gluplji…. Da li se Ti nekada tako osjećaš? Oprosti što Ti ne persiram, ali ipak smo mi prijatelji, zar ne? Baš kao što si ti prijateljica čitavom hrvatskom narodu. Ima jedna poslovica koja kaže : ˝Bože čuvaj me od prijatelja, od neprijatelja se mogu braniti i sam.˝ Ja vjerujem kako je Tvoje ime često u molitvama Hrvata. Ipak si nam Ti svima prijateljica.

 

Čitav narod proklinje, pardon – slavi onaj famozni  1. srpnja 2009. kada si postala naša premijerka. Ja Ti kao prijatelj mogu reći da u sobi čak imam i Tvoj poster u prirodnoj veličini. Koristim ga umjesto mete za pikado. Od tog 1. srpnja do danas prošlo je jako puno vremena i cijeli si narod zadužila svojim ponašanjem i svojim načinom vladanja. Taj dug se eto sada popeo na 32 milijarde eura vanjskog duga, a o unutrašnjem je bolje i ne razmišljati. Srećom, kao i uvijek našla si načina kako umiriti ovaj napaćeni narod svojom izjavom kojom u potpunosti objašnjavaš gdje se Hrvatska trenutno nalazi : "Mi smo na putu da stignemo na put izlaska iz recesije". Dobro je znati da smo na putu da dođemo na put. Nadam se da si ponijela dobre čizme jer na takvim putovima je često puno blata.

 

Je li netko za kikiriki?

 

Pitao sam Te osjećaš li se ikada da postaješ sve gluplja i gluplja. Ja moram potpuno iskreno reći da mi je bilo teško priznati da sam glupan, ali događa se toliko stvari koje moj mali mozak ne može procesuirati da je jednostavni zaključak kako sam glup. Puno mojih poznanika se isto osjeća glupo, pa mi je ipak nešto lakše. Evo, samo kada Tebe pratim imam problema sa razumijevanjem. Kako to da kao potpredsjednica Vlade ( funkcija kojom si se dičila ) nisi znala za niz pravno krajnje sumnjivih poslova koje je vodio Tvoj bivši mentor, gazda, prijatelj? Sjećam se da si u nadmetanju sa Stjepanom Mesićem, tadašnjim protukandidatom za predsjednika često napominjala kako ti nisi bila ničiji potrčko ili zapisničarka već si kao potpredsjednica Vlade imala važnu ulogu i donosila važne odluke. Kako da ja sada mali glupan shvatim kada Ti o tom vremenu sada nemaš pojma i odjednom se ponašaš kao da te pogodila gadna amnezija? Tko je tu lud? Možda si i Ti?

 

Narod se često žali na Tebe i tvoje ministre, ali kada je narod išta znao? Daj im krišku kruha i malo igara ( neki čovječe ne ljuti se biti će dovoljan ) i više ne znaju niti kako se zovu.

 

Neki novi pajaci

 

Problem je, draga moja prijateljice, što Ti već odavno ovom narodu daješ samo kikiriki. On i nije tako loš, ali u prevelikim količinama može naštetiti zdravlju, previše soli. Ti si, naravno metaforički rečeno ( ovi izrazi su mi ostali još iz dana kada sam bio 'pametan' ) Hrvatsku pretvorila u solanu. Srećom i tim neznalicama si doskočila kao i uvijek. Glamour te proglasio ženom godine! Ogromna je to čast. S tom titulom ušutkala si sve nezadovoljnike. Ti si jedina žena pored njih 17 koja je tu nagradu dobila. I Ti si jedina koja je, pored njih 17 tu titulu dobila samo zahvaljujući poziciji koju obnaša. Mora da si ponosna. Trebala bi biti. Evo, kao prijatelj mogu Ti reći da sam načuo da kod nas magazin ˝Teen˝ također radi listu najmoćnijih žena, pa bi se mogla prijaviti, ako te kojim slučajem zaobiđu.

 

Divno je vidjeti kako si Ti, osoba koja pljuje onog dripca Sanadera na svakom koraku, odlučila ići drugačijim stopama od onih koje je za sobom ostavio nekadašnji neprikosnoveni vladar hrvatskog univerzuma. Osjećam takav ponos što si baš Ti premijerka i što smo prijatelji, iako se nikada nismo upoznali, a nadam se i da nećemo, kada čitam kako su pojedini novinari poput Lele Knežević ili Denisa Latina nepoželjni jer su se drznuli, mamicu im njihovu, govoriti o nečemu što Tvojem osjetljivom uhu ne paše. Tko ih šiša, zabavljati će narod drugi pajaci, nije li tako? Nije li to Tvoj rezon? Dokazala si da ne ideš stopama svojeg predhodnika, on je hodao u ravnim Paccioticama, a Ti hodaš u Borovo štiklama, vjerojatno na ramenu ponosno noseći lažnu Fendi torbicu. Valja priznati, stope nisu iste. A sloboda medija? Ma tko još za to mari?

 

Obećanja

 

Gade mi se oni bezveznjaci iz oporbe kada pozivaju na prijevremene izbore. Pa zar oni ne znaju da Ti i Tvoj spretni kadar niste dovršili svoj posao do kraja? Odakle im tolika drskost i toliko nepoštivanje prema vladajućoj garnituri kojoj si Ti, moja prijateljice koju nikada nisam upoznao, a nadam se i da neću, na čelu? Odakle ikome pravo tražiti smjenu Vas, dragi moji ( nemoj biti ljubomorna, samo si mi Ti prijateljica ) vladajući kada Hrvatska još uvijek stoji na nogama. Kako se itko usuđuje tražiti zaustavljanje procesa propadanja gospodarstva, kraj korupcije, političku odgovornost predstavnika pojedinih ministarstava. Odakle, pobogu, javnosti pravo da traži slobodu medija. Zašto ti drski novinari konačno ne priznaju koliko im Ti značiš? Zašto su tako nezahvalni?

 

Draga Jadranka, da Ti sada odeš sa mjesta premijerka dovela bi ovu zemlju u totalni kolaps. Novinari više ne bi imali o čemu pisati, obični ljudi bi za vrijeme kave morali pričati o svom životu, a ne o tebi, oporba bi ostala kao posrana jer ne bi imala po kome pljuvati. Pa daj sad Ti, moja prijateljice koju nikad nisam upoznao, a nadam se i da neću, reci ili, bolje rečeno, obećaj da nećeš sići sa mjesta premijerke? Obećaj mi da ćeš nastaviti ono što si započela. Obećaj mi da ćeš čitavu zemlju jednom za svagda odvesti u deveti krug pakla. Obećaj da ćeš sve medije cenzurirati, da ćeš svo gospodarstvo uništiti i da ćeš vanjski i unutarnji dug povećati! Obećaj mi molim Te, prijateljice moja.

 

Tek sada vidim koliko ja tražim od Tebe, toliko obećanja, toliko želja. Pitam se hoćeš li Ti to sve moći ispuniti. Brinem se za Tebe, prijateljice moja koju nikad nisam upoznao, a nadam se i da neću… Možda je to sve previše. A da jednostavno daš ostavku? Šta misliš?

 

Piše :

Alen Bećirović

Alen_becirovic@hotmail.com

 

crazy_alen @ 23:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 8, 2010
Senzacija, to smo mi!

 

Da senzacionalizam pali nije novost. Mediji se već duže vrijeme prodaju prema toj provjerenoj formuli. Što je naslov bombastičniji ili provokativniji, prodaja istog medija automatski je veća. Sasvim je nebitno što vrlo često ti bombastični naslovi ne odgovaraju tekstu ispod njih. To je jednostavno tako – patimo od velikih riječi. E sad, kada takvi naslovi redovito izlaze u Jutarnjem, 24 sata ili sličnim senzacionalističkim novinama ignoriramo ih jer je to postalo ˝normalno˝. Ali, kada to učini jedan, u široj slici gledano, beznačajan mali tjednik, dižemo se na zadnje noge i automatski skidamo glave kome stignemo, razbacujemo se kojekakvim optužbama i sasvim svjesno tražimo krvi.

 

Jednostavno pitanje vezano uz čitavu situaciju je : Zašto? I koliko god pitanje bilo jednostavno, odgovor nije i vjerojatno ga nećemo još dugo vremena moći točno formulirati. Ali, pođimo od najjednostavnijeg, svima očitog razloga : Problem je što su taj naslov upotrijebili ˝neprijatelji˝. Danas neprijatelji pod navodnicima, a u vrijeme kada je famozna rečenica koja je izašla na naslovnici izrečena bili su sve samo ne pod navodnicima. Da je identičan naslov koristio bilo koji domaći medij, vrlo vjerojatno čitave strke i graje ne bi bilo, ali upotrijebili su je Srbi. I da, naravno da im tako nešto nije trebalo, jer koliko god mi pričali da je rat daleko iza nas, on je u glavama ljudi u svježoj prošlosti, mnogi sa njime nisu rasčistili i samo čekaju krivi korak ˝neprijatelja˝. Zato bi svaki potencijalni ( bio on direktan ili metaforički ) poziv na nasilje trebalo izbjegavati.

 

Igranje sa živcima prodaje sve…

 

Jesu li urednici ˝Novosti˝ mogli koristiti i neki drugi naslov? Naravno da jesu. Ali, razmislite malo, koliko je vas prije ove famozne priče znalo/čulo za srpski tjednik ˝Novosti˝, a koliko vas sada zna? Koliko je vas nakon objave ove priče u svim hrvatskim medijima potegnulo do najbližeg kioska i zatražilo primjerak tjednika da bi i sami vidjeli što ti, ovisno o vašem mišljenju, ˝neprijatelji˝ ili ˝prijatelji˝ pišu o slučaju pada dva MIG-a hrvatske vojske? Dakle, urednici tog, sada toliko popularnog tjednika uspjeli su u svojoj nakani. Svaka reklama je dobra reklama, zar ne? Svemu tome dodajte još malo prijetnji, neslaganje političara, osudu javnosti i evo vas u rangu portala Index.hr – najposjećeniji hrvatski portal upravo zahvaljujući ovakvim i sličnim pričama. Igranje živcima prilično nervozne nacije prodaje proizvod.

 

Postali smo svi pomalo kao lešinari, razlika između bjeloglavih supova i nas je u tome što je naša lešina bilo koja tema oko koje se možemo zakrviti i na njoj liječiti svoje nagomilane frustracije. Par dana ćemo sisati krv urednicima i novinarima ˝Novosti˝, gledati ˝preko nišana˝ srpsku manjinu, čuditi se Pupovcu koji će možda i stati na njihovu stranu, a onda dolazi senzacionalni naslov kako će Sanader završiti u zatvoru u roku od mjesec dana, i puf, eto naših misli zaokupljenih drugom ˝krvavom˝ temom. Svi polažemo nekakve nade da će on i njemu slični ( naravno, ako im se nedvojbeno dokaže krivnja ) završiti u zatvoru kako bi barem na tren povjerovali da je došlo vrijeme bez nedodirljivih, vrijeme u kojem nema razlike između njih i nas. Sanader iza rešetaka može biti svojevrsni Praxiten nacije, odahnuti će barem za vrijeme perioda u kojem će ta vijest imati efekta, dok ˝lijek˝ ne prestane dijelovati i krvožedni narod ne krene na iduću lešinu.

 

U svakom zlu neko dobro…

 

Srećom, iz oba slučaja se može izvući i nešto krajnje korisno što ćete možda, nikad se ne zna, koristiti u daljnjem životu. Prva korisna stavka može se izvući iz slučaja koji bi mogao završiti uhićenjem bivšeg premijera. Ako vam u jednom trenutku vašeg života sve prestane imati smisao i ako više zbilja ne znate kako dalje te smatrate da vam je jedini izlaz iz takve situacije uplitanje u kriminal, zahvaljujući ovom razvikanom slučaju imati ćete dobre smjernice sa kime se u takvu ˝igru˝ upuštati. Naime, želite li zbilja izgraditi kriminalnu karijeru, morate kao suradnika uzeti svog šefa. Jednostavno jednoga dana uletite u ured i predložite svom šefu da skupa kradete, varate i obmanjujete ljude i obećajte mu da se nikada ništa neće saznati. Naravno, kao i većina šefova neće moći odoljeti mirisu novca i evo vas u žiži kriminalnog zbivanja.

 

Nakon nekog vremena će vas sasvim sigurno uhvatiti, ali vi se ne morate brinuti jer će vama USKOK fino pripremiti jedan mali dokument u kojem ćete navesti šta ste to pokrali, gdje, kako i ostale podatke koji se obično koriste za školske lektire, sve smjestiti šefu i vaša kriminalna guzica biti će oslobođena svih optužbi, a šef koji vam ionako nikada nije bio pretjerano drag završit će iza rešetaka. Naravno, govorim o famoznoj oprosnici, koja je  popularna u posljednjim slučajevima. Možda bi i urednici srpskih ˝Novosti˝ mogli potpisati jedan takav dokument u kojem bi mogli okriviti Milorada Pupovca i tako se otarasiti medijske hajke ili eventualne kaznene prijave u bliskoj budućnosti.

 

Pazi na naslove…

 

Drugu pozitivnu stvar koja vam u kriznim ili manje kriznim vremenima može itekako pomoći, ilustrirati ću jednim malim primjerom. ˝Obadva, obadva su pala!˝ - šok oko naslova, reakcije predsjednika, Srba, Hrvata, medija, raspravaljanje o ispravnosti ili neispravnosti takvog postupka, etika, moral i što ja znam što sve ne…. I zbog sve te strke zaboravili smo ono osnovno pitanje zbog kojeg je i nastala ta naslovnica : Što je točno bilo s palim avionima hrvatske vojske i zašto nisu bili dovoljno pregledani, te tko bi usitinu odgovarao da su piloti kojim slučajem poginuli? Dakle, drugi poučak iz ove priče jest zataškavanje.

 

I eto, uzmete li sve naučeno iz ove dvije situacije možete postati okorjeli kriminalac koji će većinu svojih radnji zataškati, a ako nešto i izađe na vidjelo, potpisati ćete komad A4 papira i biti ćete slobodni. Pitam se samo što će se dogoditi ˝padnu˝ li i Barišić i Sanader… Hoćemo li u medijima smjeti čitati naslove poput ˝Oba su pala˝ ili će se i u tom slučaju pozivati vojska da riješava stvari?

 

I za sam kraj, evo članka 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, proglašene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948. godine :

˝Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu zadržavanja mišljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog priopćavanja i bez obzira na granice.˝

 

Pa sad vi procijenite na koga bi se mogao odnositi ovaj članak…

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

 



crazy_alen @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.