Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
utorak, svibanj 4, 2010

Policija vs. huligani…

 

O utakmici između Dinama i Hajduka, ili točnije o utakmici između navijača i policije govori se već danima. Policija, organizatori, klubovi, pravi navijači i obični ljudi još jednom mogu i trebaju biti posramljeni događajima na spomenutoj utakmici. Međutim, tko je uistinu kriv za to zlo? Sjećate li se bivšeg premijera Sanadera i njegove ergele kada su na rukometnoj utakmici spokojno ispijali šampanjac i uživali u paklenoj atmosferi? Sjećate li se koliko se buke tada diglo zbog činjenice da se alkohol uopće nije smio nalaziti u blizini dvorane, a kamoli u VIP loži? Sjećate li se kako je nedugo nakon toga krenula priča oko promjene Zakona o navijačima i kako je hrvatska ˝čelična lady˝ Đurđa Adlešić najavila nemilosrdnu borbu protiv huligana i ostalih kojima nije mjesto na sportskim terenima?

 

Novi Zakon je donijet, ali prema uobičajenoj šabloni u našoj zemlji isti se ne provodi. Naravno, u ovom je trenutku najlakše prstom uprijeti u skupinu uvijek dežurnih huligana koji na utakmice dolaze samo kako bi zadovoljili svoje destruktivne želje i uništili sve ono dobro što bi sport trebao donositi. Ali, treba se zapitati kako se ta, vrlo vjerojatno, uvijek ista skupina huligana nalazi na stadionima? Kakva je to borba protiv huligana ako na stadionima redovito gledamo bakljade, tuče, opijanja i kojekakve transparente koji se prema Zakonu ne bi smjeli unositi na sportska borilišta? Tko je podbacio? Krenimo redom….

 

Tko je odgovoran?

 

Vlada Republike Hrvatske na čelu sa premijerkom Jadrankom Kosor ( prije na čelu sa Ivom Sanaderom ) očito ne zna ili ne želi riješavati problem huligana. Donijeti Zakon bez namjere da se isti provodi je isto kao i samozadovoljavanje. Svoju potrebu ste na kratko utažili, ali vaš potez realno ne pomaže apsolutno nikom drugom. Nadalje, pošto je očigledno da Zakon ne djeluje Vlada odgovor traži u novom nasilju. Povećanje ovlasti policije dovodi do toga da se oni izjednačavaju sa huliganima. Jer kako objasniti činjenicu da i sada sa navodno jako skučenim ovlastima mogu mlatiti i one koje trebaju i koje ne trebaju, pa čak i koristiti vatreno oružje kada je potreba za upotrebom istoga u najmanju ruku diskutabilna. Izgleda da kod nas nije problem donijeti dobar Zakon ( što Zakon o navijačima u suštini jest ) već isti provoditi. Ako na cesti možemo imati ljude sa 50 i više prometnih prekršaja, ako na ulici ( umjesto u zatvoru ) možemo vidjeti one koji su nekoga premlatili do smrti, ako nam je nekolicina bivših i sadašnjih ministara upletena u kojekakve mutne poslove, zašto onda ne bismo imali i brdo huligana na stadionima?

 

Svoju odgovornost dakako snose i sami klubovi koji su imali dovoljno vremena za prilagodbu na novi Zakon i dovoljno mogućnosti organizirati sportske događaje uz temeljitu kontrolu posjetitelja kako se među publikom ne bi našli divljaci, kako bi baklje ostale izvan terena ili kako bi na stadion ili u dvoranu ulazili samo trijezni ˝navijači˝. Naravno, klubovi u Hrvatskoj tako nešto redovito zaobilaze, a zakonodavac im izlazi u susret velikodušno im opraštajući sve propuste. Hrvatski klubovi plaćaju za štetu samo kada igraju u Europi, na našim travnjacima valjda još vlada bratstvo i jedinstvo između klubova i zakonodavca pa se problemi umjesto naplatom milijunske štete valjda riješavaju uz čašu šampanjca – možda čak i na samom stadionu. Klubovi koji ne zadovoljavaju kriterije Zakona ne bi smjeli sudjelovati u sportskim natjecanjima pa makar i po cijenu toga da se liga uopće ne igra. Dokle god se tolerira aljkavost klubova u organiziranju utakmica napredka neće biti.

 

Bolja obuka policije…

Što se tiče policije. Velika se hajka digla protiv onih koji su potpuno bezrazložno mlatili one koji uopće nisu sudjelovali u tučnjavi ili bilo kojoj drugoj vrsti vandalizma. Međutim, treba se naći u koži tih policajaca kada rulja krene na njih i udara ih čime god i kako stiže. Naravno, to nije opravdanje za djela pojedinaca, ali treba uzeti u obzir da se u takvim situacijama zasigurno ˝puše i na hladno˝. Iako, i za prekomjernu uporabu sile policije više su odgovorni Vlada i klubovi, tj. organizatori koji su uopće dozvolili da se policija nađe u situaciji da nekoga mora doslovce isprebijati. A u toj Vladi nalazi se i ministar policije koji bi trebao osigurati da policajci budu pravilno obučeni za takve situacije kako ih u datom trenutku ne bi ˝ponijela atmosfera˝ i oni izgubili glavu kao što je to izgleda bio slučaj na spornoj utakmici. Dakle, opravdanja za bezrazložno premlaćivanje nema, ali bih krivicu ipak prebacio na one koji vuku konce, a ne na lutke koje se nalaze na kraju tog konca.

 

Huliganizam nije ništa drugo nego reakcija društva na stanje u kojem se nalazimo. Sve je više nezadovoljnika koji svoje frustracije više ne mogu riješavati unutar četiri zida, već ih iznose tamo gdje je to najmanje poželjno. Odgovornost za stanje u zemlji u kojoj je sve više nezadovoljnika jednim velikim dijelom jednostavno mora snositi politika, točnije vladajuća koalicija koja jednostavno ne zna kako zemlju izvući iz govana. Žalosno je što nam misli od te činjenice redovito odvraćaju neke druge stvari. Tako je to prekjučer bio registar branitelja, jučer stražnjica, danas navijači, a sutra će to biti neki masovni prosvjed od kojeg neće biti nikakve koristi. Huliganizam je lako riješivi problem – Vlada Republike Hrvatske nije. Kada ćemo konačno početi razmišljati kako riješiti problem vladajućih kako bismo riješili i većinu drugih problema?

 

Odsjecimo glavu hobotnici….

 

Kada se pričalo o korupciji često je korištena usporedba sa hobotnicom. Govorilo se, a i dalje se govori kako treba odsjeći glavu hobotnice, a ne krakove. Možda je vrijeme da se odsječe glava vladajućih koji već 20 godina u gotovo istom sastavu ovu zemlju vode ravno u propast. Riješimo li danas problem huliganizma, sutra će se pojaviti problem nasilja u obitelji, riješimo li nasilje u obitelji pojaviti će se problem korupcije i tako unedogled. Svi ti problemi su samo krakovi koji vode do onih koji bi te probleme trebali riješavati u korijenu, a ne u punom cvatu. Činjenica da se ti problemi tako kasno pokušavaju riješavati dovoljno govori o idejama i predhodnom radu onih koji bi ih trebali spriječiti.

 

Broj nezaposlenih rapidno raste ( unatoč optimističnim najavama premijerke o smanjenju nezaposlenosti, koja ne može i nije realni pokazatelj s obzirom na sezonska zaposlenja ), radnici gube posao, veliki broj onih koji su zaposleni ne primaju plaću, troškovi života vrtoglavu rastu dok primanja ostaju ista…. Vlada na čelu sa Jadrankom Kosor očito nema riješenja. Bojim se da više nemamo vremena čekati čudo, ali isto se tako bojim kada pomislim na alternative sadašnjoj vladajućoj garnituri. Propada li to Hrvatska svima nama pred nosom?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 1, 2010

No smoking!

 

Europska Unija krenula je u pohod protiv pušača. Nema više dima, pepeljara i tog otrovnog smrada cigareta. Zapalili ste cigaretu? Loše vam se piše!

 

Kao prvo, zapalite li cigaretu tamo gdje je to izričito zabranjeno, suočiti ćete se sa enormnom kaznom koju ćete teško platiti čak i ako ste Rom koji svakodnevno svira najljepše zvuke Zdravku Mamiću i kupi slatke novčanice od po 500 Eura.

 

Ako mislite da ste dovoljno lukavi i da se možete ščućuriti u neki zabiti kutak gdje vas nitko ne vidi i tamo zapaliti tu toliko potrebnu cigaretu, grdno se varate. Naime, po takvim će se kutevima šetati opasna ˝pušačka policija˝. Uhvate li vas sa cigaretom u ruci slijedi pretresanje, provjeravanje tjelesnih šupljina, čitanje bukvice, a ako ste drski mogao bi pasti i koji ˝odgajački˝ šamar. I naravno, pored sramote koju će vam revna pušačka policija izazvati tu je i ona prva mjera enormno visoke kazne.

 

Nema bježanja!

 

Pokušate li pobjeći nakon što ste uhvaćeni, možete očekivati specijalno istreninirane predstavnike snage reda koji će se brzinom gazele naći ispred vas i na svijetlećem panou na svojim leđima upozoriti da stanete sa strane i suočite se sa rukom pravde.

 

I posljednja, ali nikako manje bitna mjera jesu senzacionalistička suđenja. Pazite slijedeću situaciju. Primjerice, jedan Ćiro Blažević koji vozi 300 na sat svoj bijesni auto, a uz to je i pun para, odluči zapaliti cigaretu uz jutarnju kavicu. Nevini promatrač koji je zgrožen takvim ponašanjem ˝najboljeg trenera svijeta˝ odmah pozove 112 i uspaničeno traži sve moguće službe od policije, preko hitne, do vatrogasaca kako bi se spriječio neviđeni kriminal u kojem je glavni sudionik trener svih trenera. Odmah se obavještavaju mediji i u roku od 20 minuta imamo izvanredne vijesti na kojima voditelj uzbuđenim glasom objavljuje kako je u 10.30 po srednjoeuropskom vremenu nakon opsežne i dugo pripremane akcije USKOK-a, policije, Interpola i nekoliko stranih tajnih agencija pravdi priveden zloglasni pušač Miroslav Ćiro Blažević.

 

Dugotrajna ispitivanja…

 

Nekoliko sekundi nakon senzacionalne objave kamera se prebacuje na desetoricu specijalaca iz ATJ Lučko koji zamaskirani neutraliziraju dotičnog kriminalca koji nije svjestan što ga je snašlo i jedva čeka da podigne lijevu stranu lica sa asfalta, a da mu sa desne strane što prije nestane cipela revnog specijalca.

 

I tako dok ja u svom naslonjaču prepun straha razmišljam hoću li ili neću zapaliti cigaretu, kriminalac Ćiro nalazi se u policijskim prostorijama gdje je podvrgnut iscrpljujućim ispitivanjima. ˝Što sam skrivio?˝ – pita se on. ˝Budi sretan ako izađeš za deset godina vani! Gadiš mi se!˝ - odgovara mu bijesni inspektor. Nakon nekoliko sati bjesomučnog ispitivanja Ćiro konačno priznaje : ˝Kupio sam cigarete u onom malom kiosku na uglu one uličice gdje ste me uhvatili…˝.

 

Osjećam se sigurno!

 

I tu naravno kreće nova akcija u kojoj se demolira kiosk, a vlasnik privodi uz veliko opiranje. Obojica su osuđeni na 20 godina zatvora kao supočinitelji jednog od najtežih kaznenih djela. I dok sam još pri samom uhićenju razmišljao hoću li zapaliti cigaretu, nakon presude u rukama gnječim punu kutiju i obećajem samom sebi da nikada više neću niti pomisliti na cigaretu.

 

I sada šetam ulicom čistih pluća, kafići su prijatelji zdravlja, a ja živim sigurno znajući da su najveći kriminalci iza rešetaka. Jer koga je briga za mito, korupciju i ubojstva ako su oni najvažniji – pušači, iza rešetaka?

 

Pozdrav iz Rovinja!

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.