Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
ponedjeljak, rujan 20, 2010
Ne trese se ništa…

 

˝Ja neću raditi ništa˝ - šifra je zahvaljujući kojoj se danas dobiva dobro plaćeni posao u Hrvatskoj. Ili je to tako samo u Vladi, trebalo bi provjeriti. Koliko ste se puta zapitali kako su likovi iz bajke poput Ivana Šukera, Damira Milinovića, Gordana Jandrokovića, Božidara Kalmete i sličnih zasjeli u ministarske fotelje. Ne, ne radi se tu o političkoj podobnosti, o spremnosti da se klima glavom na svaku želju i odluku premijera/premijerke ili nekoj velikoj stručnosti zahvaljujući kojoj su dotične osobe zaslužile biti u Vladi. Ne, postupak je daleko kompliciraniji i teži.

 

U posljednje vrijeme sve se češće piše kako se Ivanu Šukeru trese stolica u HDZ-u jer je otvoreno priznao da nije radio posao za koji je bio zadužen. Svi su uvjereni kako je takvo ponašanje Jadranki Kosor neoprostivo i kako netko za to treba platiti glavom, ili u ovom slučaju stolicom. Promatrajući malo poteze istaknutih ministara možemo približno doći do ideje kako teče postupak imenovanja.

 

˝Mogu ja? Mogu ja?˝

 

2003., prvog dana nakon izborne pobjede, još pomalo mamurni od slavlja, sastali su se čelnici  HDZ-a. Glavnu je riječ, naravno vodio premijer Ivo Sanader.

- Ajde da ne duljimo, tko želi biti ministar financija? - bez slatkorječivih uvodnih riječi krene dr. Ivo.

- Ja ja, mogu ja? - prvi se javi Ivan Šuker. Naravno, premijer je morao znati zašto on sebe smatra sposobnim za tu funkciju.

- Pa, eto ja sam uvijek volio monopoly kao mali i mislim da znam dobro s novcem… Znate, uvijek sam pobjeđivao…

Objasnio mu je i kako je spreman činiti vrlo malo dobroga jer je to praksa koja već godinama uspjeva u političkom životu Hrvata i kako će što je moguće dulje držati narod u uvjerenju da je po pitanju financija sve pod kontrolom.

-  U redu, što ćeš onda ti točno raditi kad se sve zbroji i oduzme dragi moj Ivane? - pomalo zbunjeno upita Sanader.

- Ništa premijeru!

- Ok, primljen si! Idemo dalje! ( tako je i nastala parola za izbore ).

 

Postupak se ponavljao za svakog ministra. Eto primjerice Jandroković je obećao da nikada neće pročitati predpristupne pregovore Hrvatske sa EU, ministar zdravstva obećao je kako će za njegova mandata svi Hrvati poželjeti rađati izvan Hrvatske, a jedina stvar kojom će se on aktivno baviti vezano uz zdravsto je tjelovježba. Božidar Kalmeta svečano se zakleo da svoju poziciju neće napustiti bez obzira na sve što se u njegovu resoru bude događalo i bez obzira na praksu ostalih zemalja Europe, on nikada neće ponuditi svoju ostavku osim ako bude siguran da se ona neće prihvatiti. Jadranka Kosor je od Ive Sanadera dobila povjerenje krokodilskim suzama i obećanjem kako će uvijek biti točno iza njega kada kamere budu snimale.

 

A šta da radim?

 

Postupak imenovanja kod bivšeg premijera tekao je na takav način, a nakon što je svoju palicu predao vjernoj pozadinskoj stajačici Jadranki Kosor došlo je vrijeme da se preispitaju odluke jesu li odabrani ministri dobri i zašto, te mogu li ostati na toj poziciji i ubuduće.

- Drage kolege, sastali smo se danas ovdje da provjerimo koliko ste još 'unutra' i koliko ste spremni braniti ideale i ciljeve HDZ-a. Čeka nas teško vrijeme, biti ćemo izloženi kritikama zbog bijega premijera, tako da od vas očekujem ne sto, već sto pedeset posto zalaganja! Pa krenimo… Ivane, što ćeš ti raditi? - dramatično je započela svoju premijersku karijeru Jadranka Kosor.

- Ništa!

- Obećaješ?

- Pa što bih vas lagao premijerko, evo majke mi!

 

I tako je nakon obećanja svih članova stranke da neće raditi ništa i da može biti spokojna odlučila krenuti u svoj poklonjeni premijerski mandat. Međutim, javilo se pitanje prodaje INE i morala je oformiti tim koji će te pregovore voditi i zaključiti posao. Na žalost, nije mogla nikoga naći jer je u HDZ-u dana riječ svetinja, a svi su se zakleli kako neće raditi ništa.

- Jebiga ljudi, ne možemo tako. Ovdje netko treba nešto raditi, barem formalno. Damire, što se crveniš toliko? Ajde molim te preuzmi ti tu zadaću na sebe, to ti je čas posla…

I tako jadan Polančec prihvati posao koji je trebao biti gotov za tren oka i o njemu se više ne bi pričalo. Odabrala je premijerka i ostale članove tima među kojima je bio i naš ministar financija. Sa svakime je osobno razgovarala i tako se uvjerila da su sposobni obaviti zadaću koja se od njih traži.

- Ivane, ovo je dosta bitno pitanje, jesi spreman?

- Jesam, premijerko.

- Znaš što ti je raditi?

- Ništa!

- A što ćeš raditi na sastancima koje će Damir sazivati? Ipak je to INA…

- A to…. Ma neću ni dolazit… Kasnije samo potpišem i mirna Bosna, il Mađarska il…. Kome se to uopće prodaje?

 

Nema čuđenja…

 

Glupo je sada čuditi se odlukama koje su donešene ili biti bijesan na ministra Šukera. Pa on je samo radio ono što je obećao da će raditi – ništa! Jer kako onda inače objasniti tu silnu toleranciju koju odjedanput prema njemu posjeduje Jadranka Kosor. Ona ista Jadranka Kosor koja je tako lako iz stranke izbacila 'velike ribe' poput Ive Sanadera i Damira Polančeca. Priča kruži kako se Ivanu Šukeru trese stolica, a prava je istina da mu stolica nikada nije bila čvršća. Preostali članovi Vlade, dakle oni koji nisu izbačeni sada postaju jedna velika obitelj koja će se držati skupa i u dobru i u zlu, jer potone li jedan od njih potonuti će svi. Divno je vidjeti kako jedna osoba može produbiti veze među ljudima toliko da one postaju jače i od rodbinskih, krvnih veza. Sve je to učinio prodani Josip, ovaj Damir Polančec sa nekoliko rečenica.

 

Sreća u nesreći za potencijalno odgovorne članove HDZ-a jest što će im ta produbljena međusobna veza omogućiti istima da sagrade nasipe i brane protiv poplave ( kao što se uraganima daju imena, tako mi tu poplavu možemo nazvati Remetinec ) koja bi mogla navaliti već nakon Sanaderova svjedočenja. I ne bojim se ja da će ta brana puknuti i da će bujica laži, korupcije i prevare povući sve odgovorne, ja se nekako više bojim što će biti kada ta bujica prođe… Sa probijenom branom ili bez nje… Ali, o tome ćemo razmišljati nekom drugom prilikom.

 

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.