Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
srijeda, travanj 7, 2010

Brangelina kupuje parfeme...

 

˝Brad Pitt u Goraždu kupio Armani Code!˝ Vijest je to koja je u jednim našim dnevnim novinama zauzela gotovo čitavu stranicu. Doznali smo u tom očiotvarajućem članku da prodavačica u lokalnoj parfumeriji nije ni znala tko je upravo kod nje ostavio novac za razvikani parfem. Pravo novinarstvo nikada neće izumrijeti – floskule su kojima se često služimo. Žutilo je nešto loše, zaglupljujuće i često iritirajuće – još veća floskula. Međutim, prolistamo li većinu dnevnih ( a da ne govorim tjednih ) novina jedan prilično zamjetan dio odlazi na to isto žutilo.

 

Zašto se ono nalazi u većini medija? Odgovor je vrlo lak. A radi lakšeg razumijevanja prisjetite se samo malo koliko je ˝rockerskih˝ klubova i sličnih ˝urbanih˝ mjesta bilo u vašem gradu do prije nekoliko godina, te koliko ih je danas zamijenio narodnjački melos. Siguran sam da ta brojka premašuje broj prstiju na vašim rukama, pa vrlo vjerojatno i nogama. Zašto je tome tako? Narodnjački melos se prodaje. Nitko ga ne sluša, svima se gadi, turbo folk je sranje, ali gdje god se on pušta klubovi su puni, a lova se slijeva gotovo u potocima. Zašto je žutilo u novinama i ostalim medijima? Iz identičnog razloga.

 

Voajer sam majko...

 

Trebalo bi se malo tim fenomenom zabaviti sa stručnog psihološkog aspekta, međutim o njemu se može pričati sa jedne krajnje neprofesionalne, laičke pozicije. A upravo s te pozicije mogu reći da iskreno vjerujem kako smo svi negdje u dubini duše voajeri. Kako drugačije objasniti toliki interes za privatne živote osoba koje nikada nismo upoznali, koje nam u životu ne bi trebali ništa ili vrlo malo značiti? Neki će reći, a i ja sam bio sklon povjerovati u tu teoriju, kako je to zato što u tuđim životima tražimo greške kako bi mogli opravdati svoje. Međutim, danas gledam na taj fenomen malo drugačije, puno jednostavnije. Promatranje tuđih života je svojevrsna psihoterapija pomoću koje barem na kratko zaboravljamo na svoje probleme i izgubimo se u beznačajnim mislima koje nam ništa revolucionarno ne  donose, ali isto tako ništa previše ni ne odnose.

 

Naravno, ne odnose puno sve dok ne prelaze određenu granicu. Nazovite tu granicu dobrim ukusom ili bilo kako drugačije, ali kada se ona prijeđe onda se trebamo ozbiljno zabrinuti i udarati što je jače moguće u zvono za uzbunu. Jer kada toliko vremena trošimo na zaboravljanje vlastitih problema, vrlo je vjerojatno da te iste probleme nećemo ni riješavati. Zanimljivo je kako uzdižemo jednu Severinu koja sa svojim brošem nije napravila apsolutno ništa osim što je sebi poboljšala prodaju albuma, a skloni smo zaboraviti ili okrenuti leđa nekome kao što je Damir Fintić, koji možda i nije učinio nešto revolucionarno za poticanje demokracije ili spašavanje više od 317 000 nezaposlenih, ali je svojom pričom mogao biti okidač koji će ljude pokrenuti ka riješavanju barem nekih problema. Ali ne, mi se zadovoljavamo komentiranjem iz naslonjača.

 

Eh, da mi je biti Seve...

 

Moj prethodni tekst ( kao, nadam se i svi ostali ) bio je kompletno lišen žutila i ponudio je kakvo takvo riješenje, jedan mali pokušaj kako krenuti barem malo naprijed. No, na žalost,  ja nisam Severina i nemam cice niti broš na kojem pišu moje ideje. I nisam jedini koji nema tu ˝moć˝ koju ima Seve.

 

I tako ćete danas u novinama pročitati naslov : ˝Uhićen Marko Rakar!˝ i pomisliti kako je ( ukoliko je on uistinu objavio registar ) učinio dobar potez i kako je konačno netko odlučio uraditi ono što su nadležne institucije trebale odavno učiniti. Zapljeskati ćete mu na trudu i pomisliti kako je takav potez hvalevrijedan u zemlji u kojoj svi žive u nekakvom neobjašnjivom strahu. Ali, onda ćete okrenuti stranicu i vidjeti kako je neka tamo beznačajna Maja Morales raskinula sa nekim još beznačajnijim Antom Gotovcem i dan će vam biti ljepši. Nakon toga registar branitelja, njihove brige i problemi, kao i eventualni problemi jednog Marka Rakara ili bilo koga tko je taj registar objavio pasti će vam u zaborav jer ipak, Maja je raskinula s Antom. Vijest je to koja bi uzdrmala i mnogo snažniji narod od našeg. Zamislite što će onda učiniti nama ovako slabima.

 

Zato dragi moji, nemojte se brinuti. Dok god ima onih koji će voditi vaše bitke ( možemo ih nazvati budalama s obzirom na to što za svoju borbu dobiju ), vi ne morate maknuti niti prstom. Ali sutra, kada vam voda ( da ne kažem nešto drugo malo drugačije boje i mirisa ) dođe do grla nemojte se čuditi što će vam zamah ruku biti preslab da na kraju isplivate. Stojte mi dobro!

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 23, 2010

Popularni biskupi…

 

Irski biskupi su postali najpoznatiji katolički biskupi na svijetu u proteklih nekoliko mjeseci. Ako netko slučajno ne zna zašto i misli kako je to zbog njihovih dobrih dijela, pobožnosti ili bilo koje druge pozitivne radnje, moram vam odmah ubiti iluziju. Naime, postali su ultra popularni zbog svoje neutažive seksualne sklonosti spram nevine djece. U 30 godina evidentirano je ( na osnovu dviju istraga ) oko 300 slučajeva pedofilije u iznimno pobožnoj i Bogu bliskoj Irskoj biskupiji.

 

Zanimljivo je kako su vješti ˝blagoslovljeni pedofili˝ čitavu priču uspjevali zataškavati više od 30 godina. Jesu li oni uistinu tako vješti i mudri ili je tu morao imati prste i sam vrh katoličke Crkve, možda netko iz Vatikana? Naprosto je nevjerojatno da tolike pogođene obitelji nisu bile u mogućnosti istjerati pravdu sve te godine. Tko ih je kočio? Što ih je priječilo?

 

Izražavanje gađenja… A kazne?

 

Prije nekih mjesec dana papa Benedikt XVI. najavio je pripremu pastoralnog pisma koje će biti namijenjeno irskim katolicima. Najavljene su tada oštre mjere protiv svećenika pedofila. Papa je tada pozvao irske biskupe da ˝odlučno, hrabro i pošteno˝ djeluju kako bi što prije izašli iz krize i vratili izgubljeno povjerenje u Crkvu. Isto tako je izrazio nadu kako će irski biskupi ujediniti svoje snage i pomoći žrtvama da što bezbolnije prebrode svoju bol.

 

Danas, mjesec dana kasnije, kada pred sobom imamo papino pismo, možda je vrijeme da se upitamo što danas zbilja predstavlja Crkva? Živimo u svijetu koji se ne može previše oslanjati na neizmjernu ljubav i poštenje Boga. ˝Čudni su putevi Gospodnji…˝ - često se kaže. I uistinu jesu. Kako inače objasniti da oni koji bi navodno trebali prenositi riječ Božju čine takve gadosti? Zar čudni putevi Gospodnji podrazumjevaju seksualno iskorištavanja djece od strane onih koji bi ih od toga trebali prvi štititi kao prenositelji neizmjerne ljubavi i poštenja Svevišnjeg? Zar jedno pismo u kojem papa izražava svoje gađenje za zlodjela koja su počinili svećenici može i treba izbrisati sve nevolje koje su snašle nebrojene obitelji u proteklih trideset i više godina?

 

Papa poziva pedofile iz svojih redova da se pokaju i odgovaraju pred nadležnim tribunalima i Bogom. Pitanje je tko će od njih uistinu odgovarati i koliko teško. Žrtvama njihovo kajanje pred Bogom ne znači puno, ne znači im niti njihov odlazak u zatvor ili bilo koja teža kazna. Međutim, trebalo bi gledati jednu širu sliku koja će se odaslati cijelokupnoj javnosti, a prvenstveno onima u svečeničkim redovima. A ta poruka je vrlo jednostavna : nema milosti prema onima koji nemaju milosti prema drugima.

 

Ima ih i kod nas….

 

Što se događa kod nas? Mi izgleda volimo pratiti svjetske trendove pa redovito zaobilazimo Crkvu i mazimo je i pazimo dok oni rade što žele. Hrvatska biskupska konferencija niti jednom za medije nije konkretno odgovorila koliko je slučajeva pedofilije u hrvatskim Crkvenim redovima. Sve što možemo sa sigurnošću znati su dva najpoznatija slučaja, i nekolicina manjih koji nisu dobili toliko pažnje u medijima.

 

Prvi primjer je svećenik Ivan Čuček koji je osuđen zbog 16 kaznenih djela bludnih radnji nad desetogodišnjim djevojčicama. Unatoč toj činjenici, on je i dalje svećenik i u izvanrednim situacijama može voditi misu. Crkva je odlučila nagraditi svog svećenika dodatnim druženjem sa malom djecom, jer ipak treba paziti na svoje.

 

Drugi primjer je 65-godišnji svećenik Drago Ljubičić koji je i prvi svećenik u Hrvatskoj koji zbog pedofilije služi zatvorsku kaznu, i to u Lepoglavi. Naime, Drago Ljubičić je navodno pomagajući dječacima da obuku ministrantsku odjeću iskorištavao priliku za utaživanje svojeg seksualnog nagona, te im ili zavlačio ruke pod njihovu odjeću ili ih dodirivao po intimnim dijelovima tijela preko odjeće. 

 

Nešto treba mijenjati…

 

To su dva najpoznatija slučaja. Pitanje je koliko ima onih koji su kao slučajevi irskih svećenika sakriveni? Kada će konačno odgovorne institucije krenuti u konkretnu borbu protiv pedofilije. Već sam jednom pisao o nužnosti objave registra pedofila, a sada taj zahtjev ponavljam. Nedopustivo je da osuđeni pedofili normalno šeću ulicama i obavljaju aktivnosti koje im omogućavaju da i dalje budu u bliskom dodiru sa novim potencijalnim žrtvama.

 

Naravno, treba imati na umu da objava registra pedofila znači pribijanje takve etikete počiniteljima koju vrlo vjerojatno neće moći izbrisati čitavog života. Ona bi praktički značilo potpuno izopćenje iz društva. Siguran sam da postoji i neko drugo, možda i bolje riješenje, jer postoje i oni koji se potpuno ˝izliječe˝, a takva etiketa im može potpuno uništiti šansu povratka u svijet ˝normalnih˝. Međutim, krajnje je vrijeme da, u svakom slučaju, prekinemo svojevrsni status quo po pitanju prevencije ili kažnjavanja pedofilije. Vrijeme je da se razradi kvalitetan sustav prevencije, kažnjavanja i kasnijeg praćenja pedofila. A sam sustav prevencije bi uvelike trebao kretati iz Crkve, što je, prema sve većem broju slučajeva pedofilije, vrlo upitna pretpostavka.

 

Papa u svom pismu moli sve katolike u Irskoj da nađu nove putove – u sve više sekulariziranome društvu – za prenošenje mladima ljepote i bogatstva prijateljstva s Isusom Kristom u zajedništvu s njegovom Crkvom. Zanimljivo je tako nešto tražiti od ljudi koji su potpuno vjerovali u instituciju koja u njihovim životima predstavlja sponu između Boga i ljudi, a ta ista institucija im je to povjerenje vratila na najbrutalniji mogući način.

 

Nedodirljivi…

 

Često se Crkva spominje u negativnim kontekstima. I to ne samo i isključivo u kontekstu seksualnog iskorištavanja djece. Zašto je i kako Crkva postala tako moćna i koga sve drže u šaci, teško je reći. Ono što treba mijenjati i to što prije jest odnos pravosuđa prema svim prekršiteljima zakona, u ovom slučaju pedofilima, a posebno prema pedofilima u redovima Crkve. Nitko ne smije biti nedodirljiv i nikome se takva dijela ne smiju praštati. Činili ih oni s Božjim ili Vražjim blagoslovom.

 

Papa svoje pismo irskim katolicima zaključuje riječima : ˝šaljem vam pismo, s ljubavlju jednoga kršćanina kao i vi, užasnut i ranjen svime što se dogodilo u našoj ljubljenoj Crkvi.˝ Treba vidjeti koje će se mjere poduzeti da papa, a i svi ostali nemaju potrebu u budućnosti osjećati se užasnutim i ranjenima.

 

Ja ću završiti ovaj tekst ponešto drugačije : ˝Pišem vam ovaj tekst, s ljubavlju jednog običnog građanina kao i vi, užasnut i ranjen svime što se događa u našoj zemlji. I nadam se da će vaš užas i ranjavanje pridonijeti tome da se neke stvari počnu konačno mijenjati…˝

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 1, 2010

No smoking!

 

Europska Unija krenula je u pohod protiv pušača. Nema više dima, pepeljara i tog otrovnog smrada cigareta. Zapalili ste cigaretu? Loše vam se piše!

 

Kao prvo, zapalite li cigaretu tamo gdje je to izričito zabranjeno, suočiti ćete se sa enormnom kaznom koju ćete teško platiti čak i ako ste Rom koji svakodnevno svira najljepše zvuke Zdravku Mamiću i kupi slatke novčanice od po 500 Eura.

 

Ako mislite da ste dovoljno lukavi i da se možete ščućuriti u neki zabiti kutak gdje vas nitko ne vidi i tamo zapaliti tu toliko potrebnu cigaretu, grdno se varate. Naime, po takvim će se kutevima šetati opasna ˝pušačka policija˝. Uhvate li vas sa cigaretom u ruci slijedi pretresanje, provjeravanje tjelesnih šupljina, čitanje bukvice, a ako ste drski mogao bi pasti i koji ˝odgajački˝ šamar. I naravno, pored sramote koju će vam revna pušačka policija izazvati tu je i ona prva mjera enormno visoke kazne.

 

Nema bježanja!

 

Pokušate li pobjeći nakon što ste uhvaćeni, možete očekivati specijalno istreninirane predstavnike snage reda koji će se brzinom gazele naći ispred vas i na svijetlećem panou na svojim leđima upozoriti da stanete sa strane i suočite se sa rukom pravde.

 

I posljednja, ali nikako manje bitna mjera jesu senzacionalistička suđenja. Pazite slijedeću situaciju. Primjerice, jedan Ćiro Blažević koji vozi 300 na sat svoj bijesni auto, a uz to je i pun para, odluči zapaliti cigaretu uz jutarnju kavicu. Nevini promatrač koji je zgrožen takvim ponašanjem ˝najboljeg trenera svijeta˝ odmah pozove 112 i uspaničeno traži sve moguće službe od policije, preko hitne, do vatrogasaca kako bi se spriječio neviđeni kriminal u kojem je glavni sudionik trener svih trenera. Odmah se obavještavaju mediji i u roku od 20 minuta imamo izvanredne vijesti na kojima voditelj uzbuđenim glasom objavljuje kako je u 10.30 po srednjoeuropskom vremenu nakon opsežne i dugo pripremane akcije USKOK-a, policije, Interpola i nekoliko stranih tajnih agencija pravdi priveden zloglasni pušač Miroslav Ćiro Blažević.

 

Dugotrajna ispitivanja…

 

Nekoliko sekundi nakon senzacionalne objave kamera se prebacuje na desetoricu specijalaca iz ATJ Lučko koji zamaskirani neutraliziraju dotičnog kriminalca koji nije svjestan što ga je snašlo i jedva čeka da podigne lijevu stranu lica sa asfalta, a da mu sa desne strane što prije nestane cipela revnog specijalca.

 

I tako dok ja u svom naslonjaču prepun straha razmišljam hoću li ili neću zapaliti cigaretu, kriminalac Ćiro nalazi se u policijskim prostorijama gdje je podvrgnut iscrpljujućim ispitivanjima. ˝Što sam skrivio?˝ – pita se on. ˝Budi sretan ako izađeš za deset godina vani! Gadiš mi se!˝ - odgovara mu bijesni inspektor. Nakon nekoliko sati bjesomučnog ispitivanja Ćiro konačno priznaje : ˝Kupio sam cigarete u onom malom kiosku na uglu one uličice gdje ste me uhvatili…˝.

 

Osjećam se sigurno!

 

I tu naravno kreće nova akcija u kojoj se demolira kiosk, a vlasnik privodi uz veliko opiranje. Obojica su osuđeni na 20 godina zatvora kao supočinitelji jednog od najtežih kaznenih djela. I dok sam još pri samom uhićenju razmišljao hoću li zapaliti cigaretu, nakon presude u rukama gnječim punu kutiju i obećajem samom sebi da nikada više neću niti pomisliti na cigaretu.

 

I sada šetam ulicom čistih pluća, kafići su prijatelji zdravlja, a ja živim sigurno znajući da su najveći kriminalci iza rešetaka. Jer koga je briga za mito, korupciju i ubojstva ako su oni najvažniji – pušači, iza rešetaka?

 

Pozdrav iz Rovinja!

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.