Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
petak, veljača 25, 2011

Ovce napadaju

Posljednjih se dana diljem Hrvatske snima film ˝Kako preskočiti ogradu i postati još veća ovca˝. Nađe se tako jedan golobradi mladić koji svoje, a i frustracije nacije odluči riješiti na ulici. Pravi vođa pobune, rekli bismo. Međutim, problem je kada taj vođa postane samo jedna u nizu ovaca koja je doduše nešto glasnije meketala, ali postigla isti efekt kao i one koju su posve mučki čekale u redu za šišanje. Što smo dobili prosvjedima koji se organiziraju posljednjih nekoliko dana diljem Hrvatske? Dobili smo male skupine ultraisfrustriranih ljudi koji svoje frustracije pokušavaju na maksimalno pogrešan način ispucati na ulici.

Što za nezaposlene, bolesne, branitelje, invalide, djecu i roditelje, studente, učenike, sportaše i ostale predstavljaju famozna preskakanja ograde od strane mladića koji je valjda svoj prosvjed osmislio kao predizbornu kampanju za svoju ( vrlo vjerojatno nikakvu ) političku karijeru? Zanimljivo je gledati kako ˝vođa nacije˝ skače u zagrljaj policajcima na samom početku prosvjeda i čitavu svoju pobunu prati iz sigurnosti zatvorske ćelije u kojoj ga netko ˝protrese˝ i zaprijeti kako će idući put sjediti duže od osam sati u postaji. Stvarno je zastrašujuće i krajnje hrabro sjediti na jednom mjestu toliko dugo vremena. Možda da mu donesu playstation?

Velika pomoć potlačenima?

Kako su primjerice radnice Uzora profitirale sa fenomenalnim idejama prosvjednika koji su odlučili čupati prometne znakove i uz poklič ˝U boj u boj za narod svoj˝ isti odlučili bacati na policajce koji su tamo samo zato što rade svoj posao. Taj boj za narod svoj se vrlo brzo pretvorio u boj psihoterapije koja je mnogima potrebna, ali očito preskupa pa ju je jeftinije dobivati na ulici. Spomenute radnice su više podrške i koristi imale od sasvim simboličnog trubljenja prolazećih automobila nego od izvikivanja uvijek istih parola i dokazivanja kako ne znamo rješavati ništa bez nasilja od strane onih koji su samoprozvani branitelji i otvaratelji očiju hrvatskog naroda.

Žalosno je što svakim danom sve više i više dokazujemo kako nas svijet treba gledati kao balkanske ovce koje se uporno žele prikazati kao da su zapadnjačka gospoda. Obuci ovci odijelo, ona će uvijek ostati ovca. Isto tako, ogrneš li gospodina s ovčjom kožom, on će i dalje biti gospodin. Mi se još uvijek samo kitimo tuđim perjem. Nasilje nije i nikada neće biti rješenje. Sve što je nasiljem nekome oduzeto, vratit će se na ovaj ili onaj način istima i to opet nasiljem. Vrtit ćemo se vječno u krug samo zato što na vrijeme nismo bili dovoljno mudri reagirati u pravom trenutku i na pravi način.

A ciljevi?

Glavni cilj velikih prosvjednika jest svrgavanje Jadranke Kosor. Ajmo je svrgnuti. Ali što nakon toga? To je izgleda predaleko vrijeme. Stvara se osjećaj kako su ovi prosvjednici, a prvenstveno njegov vođa, iskoristili ovu gužvu samo kako bi se na vani prikazali kao veliki borci za pravdu i tu staje čitava priča. Svoju kvotu su ispunili. Njihov je san ostvaren. Moći će unucima pričati kako su preskakali ograde i bili trn u oku režimu kojeg su bjesomučno pljuvali. Međutim, kada ih ti isti unuci upitaju što su svojim herojskim činom promijenili i koje su njihove zasluge nastat će ogroman muk. Jednostavno neće imati što za reći.

Treba znati i prosvjedovati. Bojim se da su naši prosvjedi samo posljedica nekakvog domino efekta započetog u Egiptu. Svi prosvjeduju, pa hajmo malo i mi. Jebiga, nemamo što izgubiti. Uvijek se možemo primiriti kada zagusti. Svi vi koji pratite nekoga, prvo pokušajte zastati na trenutak i razmisliti koga pratite. Nije svaka revolucija dobra i nije svaki vođa pravi vođa. Treba razlikovati samoprozvane vođe od onih pravih.

Ovo vam je škola i druga puta ćete pametnije?

Mi još nismo spremni za borbu. Mi smo narod koji je posljednjih 20 godina upao u stanje ektremne pasive i iz nje se ne izvlači preko noći. Prava revolucija počinje od nas samih. Sjednimo na trenutak i razmislimo što uistinu želimo za svoj život i život naše djece. Kada to iskristaliziramo, provjerimo ima li netko u našoj blizini čije se želje pokalapaju sa našima. Kada nas se skupi određena grupa ujedinimo ideje i radimo na tome da ih razvijamo. Radimo na konkretnim rješenjima koja ćemo, danas sutra, moći prezentirati onima za koje vjerujemo da nemaju dovoljno dobre odgovore na te iste probleme koji muče nas.

Jedna skupina ljudi počet će surađivati s drugom, druga s trećom i tako kroz neko, ne fiksno određeno vrijeme, bit ćemo spremni. Spremni izaći pred one koji, zbog ovih ili onih razloga, nude potpuno krive odgovore na lagana pitanja. Ukazati im gdje griješe i dati im do znanja da takve greške više nećemo tolerirati jer smo dovoljno jaki da ih provodimo i sami.

Preskakanjem ograde i životinjskim urlikanjem parola naučenih još u drugom svjetskom ratu dokazujemo i zauvijek ćemo dokazivati i potvrđivati da se nismo pomakli niti koraka od onog neandertalca kojem je pećina bila čitav svijet. Nemojmo si to dopustiti.

Piše :
Alen Bećirović
alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 18, 2010

Facebook kao kokain…

 

Facebook je postao nova droga modernog društva. Naravno, legalna droga, pa se ne morate bojati priznati da ste ovisnici jer vam ne prijeti nikakva kazna. I dobra je to droga. Omogućuje vam kontakt s ljudima puno jednostavnije i izravnije nego putem mail-ova, pisama, pa čak i telefonskih poziva. Ono što mene brine nisu ljudi kao ja, koji su svjesno ušli u ˝svijet Facebooka˝ znajući što od njega mogu očekivati, koliki je to napad na privatnost, koliko vremena može oduzeti i koje su sve dobre i loše strane te ˝veze˝, već oni koji su u sve to ušli samo zato što ˝svi danas imaju Facebook˝, a takvi/e su obično djeca ( a djecom možemo smatrati i sve one ispod 18 godina, iako bih za ovaj konkretan tekst pod djecom podrazumijevao one između 10 i 15 godina ).

 

Zašto se brinem za tu djecu? Facebook možemo okarakterizirati kao agresivni napad na našu privatnost, međutim, on ipak ima određene postavke kojima se vlastita privatnost može dijeliti samo sa točno određenim ljudima za koje ste sigurni da tu vašu privatnost neće zloupotrijebiti. I s tom mogućnošću pokrili smo većinu odraslih koji ipak znaju gdje povući granicu. Među djecom to na žalost nije tako. Svojevrsni status koji se prije stjecao talentom u nekom sportu ili dobrim ocjenama u školi danas se stječe brojem prijatelja na Facebooku ili brojem posađenih rajčica na Farmwilleu ili brojem pljački i napada u Mafia Wars – ima.

 

Ja imam više prijatelja od tebe…

 

A da bi stekli prijatelje na Facebooku i suigrače u kojekakvim igricama trebaju biti domišljati u statusima, postavljati bezbroj slika i biti totalno internetski cool. Što ima lošeg u tome, pitate se? Da bi pod rubrikom ˝friends˝ nečijeg profila bio što veći broj prihvaćaju se i šalju ˝requestovi˝ od i prema nepoznatim osobama. Jer imati 100 ili 300 prijatelja nije ista stvar. U čemu je opasnost takvih ˝prijateljstava˝? Naravno, možemo se odmah sjetiti pedofilije i prilika pedofilu da na iznimno lagan i legalan način dođe do slika predmeta njegovih seksualnih fantazija. Međutim, koliko god to bilo strašno i potrebno je raditi na tom pitanju, postoje i druge opasnosti.

 

˝Joj, kako sam se ubila sinoć, više neću piti nikad! L˝ - status je petnaestogodišnjakinje. Ne prođe petnaest minuta od objave, 10 ˝frendova˝ joj ˝lajka˝status. Mala je popularna. Sinoć se ubila od alkohola i kao nagradu je dobila tko zna koliki broj pozitivnih komentara. Zabrinjavajuće jest to što se takvo ponašanje smatra kao prihvatljivo, čak štoviše, to je cool ponašanje. Nije Facebook takvo ponašanje stvorio – uzroci takvog ponašanja leže mnogo dublje od jednog Internet servisa, ali je problem u tome što taj isti servis omogućava da se takvo ponašanje masovno širi i prikazuje kao nešto što je super.

 

Alkohol nije cool…

 

˝Ubiti˝ se od alkohola nije cool ni u kojoj dobi. Jednostavno nije. Međutim, kada to učini punoljetna osoba, ne pridajem tom problemu nimalo pažnje. Odrasla osoba ( a prema Zakonu su to i 18-godišnjaci ) ima pravo odlučiti što raditi sa životom i kako se nositi sa posljedicama. Možemo se složiti da većina odraslih osoba točno zna što je dobro, a što loše i ako ponekad ˝zastrani˝ u loše to je isključivo stvar njegovog ili njenog odabira. Kod djece to nije tako. U informatiziranom društvu gdje realno prijateljstvo vodi stravstvenu bitku sa virtualnim, teško je misliti kako je 15 – godišnjakinja ( ili neka mlađa – što je još gore )koja se vikend za vikendom razbija od alkohola to učinila svjesno znajući sve negativne činjenice tog ponašanja. Ne, ona je vidjela koliko alkohol dobro prolazi kod njenih frendova na Facebooku i kako su slike na kojima su njeni vidno pijani vršnjaci iznimno popularni, pa je odlučila i ona biti takva zbog ˝statusa˝ među vršnjacima – kako virtualnim, tako i realnim.

 

Facebook je kao takav zabranjen mlađima od 13 godina, vrlo vjerojatno baš zbog sprječavanja još veće djece da od druge djece i odraslih čitaju i gledaju kojekakve stvari neprimjerene njihovoj dobi. Međutim, zabrana je samo deklaratorna, dok je u stvarnosti dovoljno samo promjeniti datum rođenja i vaš Facebook profil vas čeka. Naravno, nije problem samo u statusima u kojima je vidljivo da djeca piju, već u generalnoj želji da se što prije odraste u svim segmentima života i da se ta želja što je moguće više i brže širi internetom, ili konkretnije Facebookom.

 

Revolucionari preko tipke ˝Join˝…

 

Što učiniti? Zabraniti Facebook? Nemoguće, naravno. Ali, kao roditelji, zabraniti djeci da ga koriste do onog trenutka kada su potpuno svjesni što on zapravo znači – itekako moguće. Ja nisam konzervativac, zapravo sam u mnogo pitanja vrlo daleko od konzervatizma, međutim mišljenja sam da, iako donosi određene pozitivne stvari, Facebook za djecu nije. Možda bi trebalo staviti upozorenje kao i na filmovima : 18 +. Sve ovo nije neka bezazlena igra. Facebook predstavlja jednu novu eru komunikacije u kojoj smo spremni svoju privatnost izložiti cijelom svijetu na dlanu – istu privatnost za koju se toliko često borimo u realnom svijetu, a tako je lako prodajemo u virtualnom. Punoljetna osoba može shvatiti eventualne posljedice dijeljenja svoje intime sa svijetom, a dijete to nikako ne može.

 

Međutim, da se ovaj tekst ne svede samo na djecu koja nisu jedina ˝žrtva˝ Facebooka i sličnih stranica. Posvetimo se malo i sa ostalima. Naletio sam neki dan na zbilja zanimljiv status Matije Babića ( Index.hr ) koji kaže kako ˝misli da bi laptop aktivizam trebao služiti samo kao prvi korak, za dogovaranje i koordiniranje akcija. Nažalost, događa se to da otkad je Facebooka ljudi misle da se svijet mijenja klikom na "Join" ˝. Facebook je omogućio ljudima da vjeruju upravo to – kako se svijet mijenja jednim klikom. Pa ćete tako u grupama koje pozivaju na prosvjede protiv vlade naći nekoliko desetaka tisuća ljudi, a na ulici ˝samo˝ nekoliko tisuća, u grupama za pomoć onima koji su stradali u kojekakvim prirodnim nesrećama biti će nekoliko stotina tisuća ljudi, a telefonske linije koje služe za pravu pomoć unesrećenima biti će prilično rasterećene.

 

Često pomislim kako je Mark Zuckerberg čitav projekt Facebooka radio u tjesnoj suradnji sa vladom. Naime, upravo je Facebook ljude maknuo sa ulica, iz udruga, organizacija i premjestio ih u sobe i dnevne boravke – tamo gdje predstavljaju vrlo malu ili nikakvu prijetnju postojećem poretku. Takvo stanje odgovara svima – vladama jer su ˝borbe˝ naroda kudikamo slabije, a i samom narodu koji svoj ego i potrebu za pravednošću nadomjesti jednim klikom na ˝Join˝ i može mirno spavati.

 

Nije više igra...

 

Facebook je jedna brilijantna tvorevina jednog, vrlo vjerojatno, istog takvog uma. Međutim, to ne znači da nema svojih mana i grešaka. Djeca trebaju imati svoju privatnost zaštićenu sve do onog trenutka u kojem mogu shvatiti što otkrivanje iste znači. Nadalje, problem alkoholizma, droge, preranih seksualnih iskustava ( i abortusa koji iz toga često slijede ) i ostalih ˝nedaća˝ jest problem koji iziskuje veliki napor u stvarnom svijetu kako bi se što bolje riješio i prevenirao. Jednostavno je previše omogućiti da se taj sam po sebi veliki problem čini još većim zahvaljujući Internetu, tj. Facebooku.

 

Što se tiče onih koji vjeruju da se svijet mijenja virtualno jedan mali ˝wake up call˝ - to definitivno nije tako! Ako imate potrebu za umirivanjem savjesti ili iskazivanjem nezadovoljstva učinite to lice u lice sa nekim, ako imate potrebu nekome pomoći, učinite to tako što ćete nekome uistinu pomoći, a ne tako što ćete mu odati počast u Facebook grupi.

 

Probudite se malo i shvatite da se često zamarate problemima koji ne postoje, a neke ozbiljne stvari, kao što je Facebook ( koliko god to banalno zvučalo ) često zaboravljate. Ovo više nije igra. Pitanje je kada ćete vi to shvatiti?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.