Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42468
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
utorak, siječanj 18, 2011
Da su nevaljali, to znamo!

 

Da su naši političari sumnjivog morala, inteligencije i naravno sposobnosti već svi odavno znamo. Da im ne treba vjerovati, da ih ne treba pretjerano slušati,  a pogotovo ne očekivati nešto revolucionarno isto tako znamo. Da je oporba u 90% slučajeva isto sranje kao i vlast, samo upakirano u drugačije pakovanje također znamo. E, sad kada smo utvrdili sve što znamo, ajmo se ipak malo iznenaditi. I to ne bilo kime, već vrlo vjerojatno budućom vlašću predstavljenom od strane dva glasna pijetla : Zoran Milanović i Radimir Čačić. Kite se oni svojim perjem i vjerojatno im je lijepo, ali što to znači za nas, tako sitne obične ljude koji smo u odnosu na njih samo poslušne kokoške, umjesto da takve pijetlove sredimo kao kune? Ah, vrlo vjerojatno ništa novoga, ali pokušajmo analizirati.

 

Sastanu se Radimir Čačić i Zoran Milanović kod 'proslavljenog' novinara Davora Butkovića. Ubijaju se od ne baš pretjerano jeftine hrane i vina pa raspravljaju o budućnosti ove napaćene zemlje. Njima nije bitno svima svidjeti se narodu, jer kako i sam  Milanović kaže : ˝ Mi nismo u ovom poslu samo zato da bismo dobili izbore. Mi želimo dobiti izbore, no mi, poglavito, želimo napraviti nešto dobro za ovu zemlju. Voditi odgovornu politiku često se ne poklapa s masovnom popularnošću. Međutim, moram ponoviti da nisam nezadovoljan vlastitim rejtingom. Ja sam čvrsto uvjeren da izbore nećemo dobiti na simpatičnosti i na bilo kakvom obliku populizma, nego na uvjerljivosti, kvalificiranosti, i odgovornosti.˝ I pri završetku ove rečenice nekako vam prirodno dođe da dijete u krevetu pokrijete, ugasite svjetlo i poželite laku noć. Bajku je čulo, sada može mirno spavati.

 

Prevelika popularnost donosi neprijatelje

 

Sasvim je logično da se ne mogu svima svidjeti i da politika kao takva ne nosi masovnu popularnost. Uostalom, kao što i u filmu ¨The social network˝ stoji : ˝Ne možete imati 500 milijuna prijatelja i nijednog neprijatelja˝, tako i u politici ( ajmo se sada bazirati na Hrvatsku, odnosno Hrvate ) : ˝Ne možete imati 4 i pol milijuna budala koje trebaju glasati za vas, a da barem nekome niste simpatični.˝ Stvar je u tome što je potpuno nejasno zašto se Zoran Milanović i Radimir Čačić toliko trude biti antipatični i izgubiti praktički već dobivenu bitku – izbore 2011. Kako im može biti logično u ova krizna vremena javno se ubijati u skupoj hrani i vinima, kako im pada na pamet zauzimati mjesto u dnevnom tisku raspravljajući o tome gdje su dobro jeli, pili, spavali kada je toliko drugih važnijih stvari trebalo biti na dnevnom redu?

 

Odsustvo logike jest isto tako sastavni dio modusa operandi naših političara. Ok, ali zar ne bi mogli barem s vremena na vrijeme učiniti nešto savršeno logično, savršeno očekivano? Izgleda da oni savršeno očekivano mogu raditi samo pizdarije, a za sve ostalo treba unajmiti vrsne matematičare koji bi mogli razjasniti formule koje sastavljaju oporbenjaci, a o vlasti i da ne pričamo.

 

Veži me za sebe

 

Zaključak : Teško je očekivati bolju budućost ove zemlje bez obzira na to tko bio na vlasti. Ove godine su izbori, a mi na žalost imamo na raspolaganju birati samo između dvije strane iste kovanice. Hoće li se pojaviti neka nova opcija koja će imati barem naznake svijetla na kraju tunela ili nam ostaje jednostavno skrštenih ruku gledati kako polako, ali sigurno idemo tamo odakle smo i došli. U pičku materinu!

 

Piše :

Alen Bećirović

Alen_becirovic@hotmail.com

 

crazy_alen @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.