Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42467
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
četvrtak, prosinac 1, 2011
˝Nije loše vrijeme, loši su ljudi…˝ - kaže jedna izreka i, na žalost, nije daleko od istine. Naravno ne hodaju svijetom samo gnjide, ne radi svatko svakome iza leđa i nisu baš svi ljudi uistinu i toliko loši.

Ali, treba primjetiti kako je došlo vrijeme u kojem vlada oportunizam. Oportunizam kao takav često ne bira sredstva za ostvarenje cilja. Ugledate priliku i vrlo često je zgrabite prije nego što promislite kome bi ta prilika mogla naštetiti. Imam osjećaj kako je nestao pogled na neku  ˝širu sliku˝.

Nisu svi oportunisti loši ljudi. Uostalom iskorištavanje neke prilike ne mora biti nužno zlo. Problem je što se previše stvari počelo tretirati kao normalno samo zbog toga što su služile ostvarenju određenog cilja. Dok nekome ideš niz dlaku, plešeš kako on/ona pjeva, ili skokom obavljaš prije nego netko to okom zatraži, genijalan si. Svi te vole, maze, paze, cijene. Ti ćeš biti glavna faca u svakom društvu jer si upravo ti taj koji zna kako obaviti posao i koji zna kako služiti nekom višem cilju.

A viši ciljevi?

I da, glupo je reći da ti to ne bi trebalo laskati i da ne bi trebao uživati u tim trenucima. Međutim, dogodit će se da ti viši ciljevi koje si pomagao ostvarivati odstupaju miljama od tvojih ciljeva i prije nego što se okreneš shvaćaš da si u takvoj kolotečini da ćeš se zapravo teško izvući bez nekih većih potresa. Jer, da bi se vratio na put svojih ciljeva moraš napustiti ciljeve onih koji su te u određenom trenutku 'iskoristili'. I postoji velika mogućnost da ostaneš sam...

Zašto je tome tako? Teško je odgovoriti. Imam osjećaj kako je čitav sustav pomalo kriv, čitava sredina. Stvorila se nekakva atmosfera u kojoj je cool imati podanike. Misliti vlastitom glavom postaje iznimka, ne pretjerano cijenjena iznimka. Počnimo od politike i stupidnih poruka i slogana koje političari šalju, a narod se na njih loži kao da su posuti kerozinom. Politika je možda i najjači primjer podaništva. Par sumnjivih pastira šiša brdo bezglavih ovaca koje se s vremena na vrijeme probude, ali shvate da je lakše pustiti pastiru da ih šiša nego ga ritnuti nogama.

Svi šute...

Nastavimo preko fakultetskog obrazovanja ( a i čitav obrazovni sustav nije daleko od toga ) koji je koncipiran ( u većini slučajeva ) tako da jedan ili jedna priča, a ostali gledaju i šute. Zašto šute? Ne postoje uvjeti da netko priča. U dvorani u kojoj se nalazi sto i više studenata, teško je očekivati neku kvalitetnu interakciju pomoću koje će mladi ljudi izgraditi karakter i danas sutra postati nekakvi vođe. Možemo taj sistem preseliti i daleko prije fakultetskog obrazovanja. Već od vrtića postoji gotovo jednako tretiranje prema svima. Naravno, ne treba postojati diskriminacija. Ali vidljivi talenti u najmlađoj dobi pate zbog sustava koji ne omogućava dodatni rad na razvijanju njihovih talenata i kroz godine oni se stapaju sa masom i postaju samo još jedan u nizu podanika.

 

Spomenimo malo i radni odnos. Možda ne bi bilo loše to nazvati i radnim snošajem jer te je*e tko stigne, a ti kao bijedna ovca sjediš, šutiš i čekaš kraj mjeseca. I to je omogućio sistem, najvećim dijelom politika. Ne postoji nikakva sigurnost. Poslovi se sklapaju na određeno vrijeme, računi stižu na naplatu svaki mjesec i jednostavno je bolje biti ovca sa plaćom nego ovca koja doslovce pase travu. Ali, na žalost, čitav takav sistem dovodi do drugog problema. A to je potpuna neproduktivnost. Gazde ( većinom privatnici ) je*u radnike, ali zato radnici je*u gazde. Sve u nekakvim dozvoljenim granicama, ali sve nauštrb neproduktivnosti. Zato su za vrijeme radnog vremena krcati kafići, zato nam je izvoz nikakav, zato nam se zemlja raspada…

Nastavak na Sutra.hr

crazy_alen @ 17:38 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 6, 2011

One man army

Pazi ovo, ja sam prosječan Hrvat. Nisam bogat, nisam prosjak, nisam doktor, nisam bedak. Dakle, uspostavili smo neke granice. Nije mi toliko loše u ovoj zemlji. Imamo odličnu Vladu, imamo fenomenalne političare, gospodarstvo nam cvjeta… Ja ovako često serem….

Sudeći po Wikipediji, u dva najveća hrvatska grada ( Zagrebu i Splitu ), ima oko milijun ljudi. Međutim, ta brojka i nije toliko bitna. Bitnija je jedna relacija koja se brojkama može izreći na slijedeći način : 2 : 999 998. Naravno, te dvije jedinke su neponovljivi Milan Bandić i Željko Kerum. To su dvije osobe koje svojim osebujnim stilom i prije svega sposobnošću vode ta dva grada na fenomanalan način i često se za njih može reći da su ˝One man army˝. Toliko su sposobni. Ja sam kao Hrvat ponosan što su oni na tako važnim funkcijama. Ja ovako često serem….

Ali ta politika više svima izlazi na uši, pa hajmo malo u sportske vode. Imamo Kostelića, Vlašićku, rukometaše, nogometaše, vaterpoliste, tenisače, veslače i niz drugih uspješnih sportaša. Imali smo i biatlonca, ali je utekao u veću susjednu zemlju. Ovi individualni sportovi i nisu toliko napeti, jer u njima sve vrvi od samih uspjeha i 0 skandala. Dobro dobro, tu i tamo se malo porječkaju tate Vlašić i Kostelić, ali mislim da je to samo da rasplamsaju ljubav između svoje djece. Njihov plan je otkriven na Facebooku od strane nepoznatih autora koji su osnovali grupu : ˝Ako Ivica nategne Blanku, za 20-ak godina razvaljujemo i u skijaškim skokovima.˝

Momčadski fair play

No, zadržimo se trenutak na momčadskim sportovima gdje sve vrvi od fair playa. Naravno, tu prednjači nogometna elita, počevši od fenomenalnog Mamića, preko Markovića, pa do Rene Sinovčića. Sve jedan veći mušketir od drugoga. Tu dakako treba naglasiti i kulturu u ophođenju koju koriste jedni prema drugima. Naravno, ima još gospode u našem nogometu, ali možemo se prebaciti i na genijalnu gospodu iz rukometa. Tamo recimo nema podmetanja, nema kritika, nema blaćenja. Slavko Goluža i Neno Kljajić su najveći prijatelji, podržavaju jedan drugoga, iako nisu u istoj stranci. Naprosto, samo iz ovih nekoliko banalnih primjera momčadskog sporta vidi se ta sloga i poštenje. Može li bolje, pitate se? Ne može! Ja ovako često serem….

Kao Hrvat valja biti ponosan i na osobe koje pune onu tako nepravedno zvanu žutu rubriku, iako svi znamo na koju boju, odnosno miris te osobe podsjećaju. Pazi ovo, Ava Karabatić, Josip Katalenić, Simona Gotovac… Naprosto ne mogu više niti nabrajati. Tri imena toliko jaka, toliko važna kako u svijetu intelekta, tako i u svijetu tzv. lifechanging situacija, jednostavno su previše za svakoga. Što bi jedan Švabo dao za Avu Karabatić? Ja mislim da bi nam vratili T-Mobile da barem na tren osjete sve čari tako divne djevojke, tako divnog oličenja svega dobroga u hrvatskom školstvu, kulturi i životu općenito. To su samo tri primjera, a mi vrlo često potpuno neopravdano zaboravljamo na niz drugih bisera. Ponosan sam samo zbog te činjenice što sam Hrvat! Ja ovako često serem…

I Maradona je Hrvat, zar ne?

Treba biti ponosan i na činjenicu da brinemo za svoje uspješne ljude. Niti jedan uspješan Hrvat nije trebao otići u inozemstvo jer je svakome pojedinačno pružena odlična prilika za uspjeh u Hrvatskoj. Suprotno mogu tvrditi samo ˝vješti manipulatori, agonti i prevaratori˝, kako bi to kristalno jasno sročio spomenuti vitez Mamić. Baš su zbog tih uspjeha danas npr. jedan Radman ili Đikić nositelji znanosti izvan Hrvatske, jer oni nisu bitni. Treba znati posložiti prioritete, a mi smo to uvijek znali. Simonica ili Đikić? Simonica naravno, kakvo je to idiotsko pitanje? Ali, niti to nije sve. Uvijek smo se trudili promovirati svoje ime u svijetu, hrvatski brand. Baš je zbog toga i Maradona jedno vrijeme bio Hrvat ( neka pra pra pra pra baba mu je bila iz nekog hrvatskog sela ). To su samo neki od primjera izvrsne selekcije. Trebam li spominjati da sam ponosan? Ja ovako često serem…

Pri samom kraju ovog briljantnog teksta , ne mogu a da se ne vratim na političare, na Vladu, na Sabor. Kada bi čovjek u snu mogao slagati ljude koji će mu voditi zemlju i odlučivati o sudbini vjerojatno ne bi uspio sastaviti niz toliko kvalitetnih pojedinaca na tako malom prostoru. Sad je potpuno nebitno je li taj san nastupio nakon obilatog konzumiranja opojnih narkotika. Imamo bivšeg premijera koji je u zatvoru. Svi znamo da je u zatvoru 99% nevinih ljudi – dakle imali smo poštenjačinu na najvažnijoj poziciji. Sada je na toj poziciji Jadranka Kosor – oličenje svega dobroga. Mislim da bi Anić u idući riječnik hrvatskog jezika kao objašnjenje za riječ dobro, trebao staviti samo kratko i jasno : Jadranka Kosor. S obzirom da bi bilo nepravedno sada tu nabrajati neka imena, a ostala izostaviti, reći ću jednom riječju : Mi Hrvati smo sretni što nas vode ljudi iz naših snova! Ja ovako često serem….

Kritika je zdrava

Međutim, da ne bude čitav tekst ispisan ovakvim pohvalama, ajmo na kraju dodati i malo kritike. Javna televizija nam je pod potpunom cenzurom, to kaže i Europsko parlament. Sve je u službi HDZ-a. Ali opet, to i nije neka kritika. HDZ treba hvaliti i ići im niz dlaku, ipak su oni Bogom dani. Dakle, ova kritika mi otpada. Imamo 320 000 nezaposlenih i poveliku količinu zapošljavanja po rođačkoj vezi. Ali, s druge strane premijerka obećava otvaranje 150 000 novih radnih mjesta. Svaka ovca dobit će svog pastira sa punom plaćom. Zapošljavanje po rođačkoj vezi i nije toliko loša stvar. Zato u državnim institucijama nema seks skandala – sve sama rodbina. Dakle, pada mi i ova kritika u vodu. Ja jednostavno ne mogu napisati ništa loše protiv ikoga. Ovo je raj na zemlji!

Eh da, ja ovako često serem….

Piše :
Alen Bećirović
alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 15:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 18, 2011
Da su nevaljali, to znamo!

 

Da su naši političari sumnjivog morala, inteligencije i naravno sposobnosti već svi odavno znamo. Da im ne treba vjerovati, da ih ne treba pretjerano slušati,  a pogotovo ne očekivati nešto revolucionarno isto tako znamo. Da je oporba u 90% slučajeva isto sranje kao i vlast, samo upakirano u drugačije pakovanje također znamo. E, sad kada smo utvrdili sve što znamo, ajmo se ipak malo iznenaditi. I to ne bilo kime, već vrlo vjerojatno budućom vlašću predstavljenom od strane dva glasna pijetla : Zoran Milanović i Radimir Čačić. Kite se oni svojim perjem i vjerojatno im je lijepo, ali što to znači za nas, tako sitne obične ljude koji smo u odnosu na njih samo poslušne kokoške, umjesto da takve pijetlove sredimo kao kune? Ah, vrlo vjerojatno ništa novoga, ali pokušajmo analizirati.

 

Sastanu se Radimir Čačić i Zoran Milanović kod 'proslavljenog' novinara Davora Butkovića. Ubijaju se od ne baš pretjerano jeftine hrane i vina pa raspravljaju o budućnosti ove napaćene zemlje. Njima nije bitno svima svidjeti se narodu, jer kako i sam  Milanović kaže : ˝ Mi nismo u ovom poslu samo zato da bismo dobili izbore. Mi želimo dobiti izbore, no mi, poglavito, želimo napraviti nešto dobro za ovu zemlju. Voditi odgovornu politiku često se ne poklapa s masovnom popularnošću. Međutim, moram ponoviti da nisam nezadovoljan vlastitim rejtingom. Ja sam čvrsto uvjeren da izbore nećemo dobiti na simpatičnosti i na bilo kakvom obliku populizma, nego na uvjerljivosti, kvalificiranosti, i odgovornosti.˝ I pri završetku ove rečenice nekako vam prirodno dođe da dijete u krevetu pokrijete, ugasite svjetlo i poželite laku noć. Bajku je čulo, sada može mirno spavati.

 

Prevelika popularnost donosi neprijatelje

 

Sasvim je logično da se ne mogu svima svidjeti i da politika kao takva ne nosi masovnu popularnost. Uostalom, kao što i u filmu ¨The social network˝ stoji : ˝Ne možete imati 500 milijuna prijatelja i nijednog neprijatelja˝, tako i u politici ( ajmo se sada bazirati na Hrvatsku, odnosno Hrvate ) : ˝Ne možete imati 4 i pol milijuna budala koje trebaju glasati za vas, a da barem nekome niste simpatični.˝ Stvar je u tome što je potpuno nejasno zašto se Zoran Milanović i Radimir Čačić toliko trude biti antipatični i izgubiti praktički već dobivenu bitku – izbore 2011. Kako im može biti logično u ova krizna vremena javno se ubijati u skupoj hrani i vinima, kako im pada na pamet zauzimati mjesto u dnevnom tisku raspravljajući o tome gdje su dobro jeli, pili, spavali kada je toliko drugih važnijih stvari trebalo biti na dnevnom redu?

 

Odsustvo logike jest isto tako sastavni dio modusa operandi naših političara. Ok, ali zar ne bi mogli barem s vremena na vrijeme učiniti nešto savršeno logično, savršeno očekivano? Izgleda da oni savršeno očekivano mogu raditi samo pizdarije, a za sve ostalo treba unajmiti vrsne matematičare koji bi mogli razjasniti formule koje sastavljaju oporbenjaci, a o vlasti i da ne pričamo.

 

Veži me za sebe

 

Zaključak : Teško je očekivati bolju budućost ove zemlje bez obzira na to tko bio na vlasti. Ove godine su izbori, a mi na žalost imamo na raspolaganju birati samo između dvije strane iste kovanice. Hoće li se pojaviti neka nova opcija koja će imati barem naznake svijetla na kraju tunela ili nam ostaje jednostavno skrštenih ruku gledati kako polako, ali sigurno idemo tamo odakle smo i došli. U pičku materinu!

 

Piše :

Alen Bećirović

Alen_becirovic@hotmail.com

 

crazy_alen @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 2, 2010

I ja bi Facebook…

 

Čitao sam negdje nedavno kako naši političari rijetko ili nikako koriste Facebook za neku vrstu samopromocije. Izgleda da je većina vrlih nam političara ili informatički nepismena ili jednostavno ignorantna prema novim tehnologijama i novim načinima ˝oglašavanja˝ i skretanja pažnje na sebe, među kojima je svakako i Facebook. Odmah mi je pala na pamet naša draga premijerka koja očito ima problema sa ˝novim tehnologijama˝ kao što su lift, Power Point i slično….

 

Vjerujem da je Jadre shvatila koliko je važno imati Internet kao saveznika. Zamislite da ima svoj profil na Facebooku i slučajno joj se zaglavi lift, a ona kasni na važan sastanak. Uzme mobitel i lijepo postavi status : ˝Zapela sam u liftu, počnite bez mene…˝. U roku od par minuta isti bi status ˝lajkali˝ Bebić, Šeks, Milinović i ostali vjerni puleni koji bi jedva dočekali takvu situaciju u kojoj bi možda i oni mogli doći do riječi. Tek bi se nakon kojih stotinjak like-ova javio zabrinuti i pomalo Pahor sa komentarom ˝Mala, če je vse v redu?˝. Ona bi odgovorila kako je dobro i kako očekuje lijepu večeru da se smiri. Borutić bi se bacio na kuhanje, a nacija odahnula nakon saznanja da je premijerka sasvim dobro.

 

Mani se Google Translate-a…

 

Zamislite samo koliko bi joj bilo lakše obavljati teške poslove koje kao premijerka mora obavljati da ima svoj profil. Imala bi zasigurno par tisuća ˝prijatelja˝ među kojima bi bili stručnjaci svake vrste. Kada god joj nešto ne bi bilo jasno mogla bi se obratiti njima. ˝Zaj…. sam nešto u Power Pointu koji nas sada prikazuje kao sposobne vladajuće. Kako da to promjenim?˝ -  i odmah bi dobila savjet svojih vjernih birača, prijatelja ili slučajnih ˝prolaznika˝. Čitava frka oko informatičke nesposobnosti vladajuće garniture bila bi spriječena i nitko tome ne bi pridavao niti trunčicu pažnje.

 

Kada bi odlazila u SAD susresti se sa Obamom ili možda čak u Veliku Britaniju na čaj sa kraljicom mogla bi uvježbati što reći. Nekoliko dana prije puta mogla bi se konzultirati kako će što izgovoriti i reći. ˝Za tri dana putujem u Veliku Britaniju kako bih prisustvovala čajanci sa kraljicom. Razmišljala sam joj predstaviti se na slijedeći način : ˝Srdačan pozdrav kraljice. Ja sam Jadranka Kosor i dolazim iz Hrvatske. Iznimna mi je čast danas biti ovdje i nadam se da ćete i Vi posjetiti našu zemlju uskoro.˝ Naravno, čitava armija mladih HDZ-a poduprijela bi je u toj nakani sve dok se ne bi javio jedan infiltrirani HNS-ovac koji bi je upitao kako to misli reći na engleski. I uskoro bi dobio odgovor kroz novi status. ˝Mnogi si uzimaju za pravo osporavati moje znanje engleskog jezika. Pa eto svim skepticima dokaza kako su potpuno u krivu. Bez problema vam svima mogu napisati kako ću pozdraviti kraljicu : ˝Best regards queens. I am Kosor and come from the Croatian. Exceptional is my great honor to be here today and I hope you'll visit our country soon.˝ Gotovo dva sata ne bi bilo nikakvog komentara na ovaj status. I baš kad bi se premijerka zapitala zašto je tome tako stigla bi joj nova notifikacija. ˝Nenad Stazić je komentirao tvoj status.˝ Sva ushićena pohitala bi vidjeti dokaz svoje tvrdnje kako zna engleski kad ono… ˝Poštovana premijerko, preporučio bih Vam angažiranje profesionalnog prevodioca, što Google Translate svakako nije…˝ I tako bi izbjegli još jednu međunarodnu blamažu. Tko kaže da HDZ i SDP ne mogu surađivati.

 

˝Kud Jadranka tud i ja…˝

 

Još jedna velika pogodnost je ta što kada nešto krivo napiše ili objavi uvijek može opravdati hakiranjem vlastitog profila. Ona je kao visoka državna dužnosnica konstantno pod napadima kojekakvih hakera iz čitave Hrvatske i svijeta i kada bi se na njenom profilu pojavio status : ˝Nove mjere spasiti će hrvatsko gospodarstvo i ubrzati ulazak Hrvatske u Europsku Uniju˝ uvijek bi mogla reći kako je taj status dijelo zlonamjernih hakera i kako je ona zapravo htjela napisati : ˝Nove mjere će možda spasiti hrvatsko gospodarstvo i ubrzati ulazak Hrvatske u Europsku Uniju˝. Izostavljanje tog krucijalnog ˝možda˝ biti će krivica hakera ili možda čak i Marka Zuckerbergera koji je pogriješio u izradi Facebooka.

 

Na žalost, Jadranka Kosor sve više i više počinje nalikovati na svog predhodnika, i to ne samo prema boji kose. Ne preuzima odgovornost za gotovo niti jednu situaciju u zemlji koja je rezultat njene politike i politike užeg vodstva stranke, ne pridonosi poboljšanju životnih uvjeta, a pored svega, mit o borbi protiv korupcije i dalje nekako ostaje samo to – mit. Spektakularna uhićenja u HEP-u, HŽ-u i ostalim, prema svemu sudeći, korumpiranim poduzećima lagano padaju u zaborav, a mnogi koji su u tim radnjama sudjelovali dobivaju milijunske odštete koje svi mi plaćamo. Damir Polančec, žrtveno janje vodstva HDZ-a sve manje i manje šuti, a sve više i više otvoreno optužuje aktualnu premijerku. Čak je i novi modni dodatak, majica sa natpisom : ˝Kud´ Jadranka, tud´ i ja i kud´ ja, tud´ i Jadranka˝, pokazatelj što Polančec misli o sadašnjoj premijerki i gdje je vidi u skoroj budućnosti.

 

I mene hvata tjeskoba kad vidim tko nas vodi…

 

I dok se suočava sa kojekakvim optužbama od strane Damira Polančeca, sindikata i ostalih, premijerka je odlučila otići u poplavljenu Slavoniju kako bi svima obznanila da se osjeća tjeskobno kada vidi ljude u strahu. Međutim, brzo se pribrala i obznanila kako će Vlada zasigurno pomoći, te kao da je već počela predizbornu kampanju u kojoj je glavni lik ONA, dodala kako ˝postoji i mogućnost intervencije kroz saborsku pričuvu o kojoj ja odlučujem˝, tako dodatno pokazujući kako ima veliko srce i dubok džep kada se radi o novcima nas građana. Vjerujem kako je ovim riječima umirila ljude koji su izgubili svoje kuće i imanja, jer nije mala stvar što se premijerka zbog njih osjeća tjeskobno, i što će im zato udijeliti mrvice iz državnog proračuna.

 

Sreća je naša što imamo tako sposobnu oporbu koja premijerku koja je čitavu zemlju dovela u stanje poplave jače nego ono u Slavonskom Brodu, i dalje tetoši i miluje po maloj sijedoj glavici valjda očekujući da premijerka izvrši neku vrstu harakirija kako oni ne bi morali prljati ruke. Da se vratimo malo na priču o Facebook profilima i u nju ubacimo Zorana Milanovića koji bi mogao stalno ponavljati statuse tipa : ˝Evo prođe još jedan dan u kojem mi kao vodeća oporbena stranka nismo napravili ništa da srušimo HDZ i Jadranku Kosor. Like ako mislite da smo nesposobne pičkice…˝ Ja bih prvi ˝lajkao˝.

 

Poslije svijetla dolazi tama…

 

Sreća je kako vladajućih, tako i oporbenih što se bliži ( nadajmo se ) dugo i toplo ljeto kada je nezadovoljstvo građana ipak nešto manje, valjda zbog žege koja im onemogućava bistro razmišljanje. Međutim, kao što nakon tame dolazi svijetlo, tako se događa i suprotno. I kada nemile vrućine popuste, kada se više ne budete kupali, kada ulice više ne budu krasile djevojke u ljetnim haljinama ili se ispijali fancy koktelčići  na kojekakvim plažama, opet ćete se sudariti sa surovom realnošću koja kaže da smo u govnima iz kojih je trenutno vrlo malo izlaza, a budemo li čekali još neko vrijeme više ih uopće neće biti.

 

Tek kada se na Facebook profilima i u političkoj praksi bude nalazila rečenica koja kaže : ˝Narod nas je birao i naša je dužnost raditi prema njihovoj volji i zahtjevima˝ moći ćemo se nadati boljem sutra, a do tada dobro pogledajte pojedinačno svaku osobu u hrvatskoj politici, malo je progooglajte i sjetite se u kakvim su sve pričama i aferama spominjani, a nikada procesuirani ili barem politički kažnjeni. Kada završite sa tom zanimljivom pretragom za koju će vam trebati jako puno vremena ( uvjeriti ćete se i sami pokušate li ), možete malo sjesti i razmisliti želite li promjenu ili vam zbilja odgovara sve onako kako je u ovom trenutku.

 

Do tog saznanja vas srdačno pozdravljam i želim vam ugodno i toplo ljeto….

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

 

crazy_alen @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 20, 2010

Žuto obojana politika…

 

˝Nives Celzijus: Padam na pičkaste muške frizurice˝, ˝Ava Karabatić se s Farme otišla javiti sucu: Nisam neodgovorna osoba˝, ˝Presretni Ante i Simona Gotovac i službeno se razveli˝, samo su neki od naslova koje svakodnevno čitamo i čudom se čudimo kako pojedini ljudi mogu zbilja biti takvi i kako su takve vijesti najčitanije vijesti. Zgražamo se nad žutilom, osuđujemo sve u njemu, ali ga opet pratimo i dajemo svoj nemali poticaj da ono cvjeta.

 

A što je sa politikom? Nije li i politika postala žuta? Raspravljamo o stražnjicama, ljubavnim vezama premijerke, mukotrpnom putu barba Luke iz Japana, prepucavanjima u i izvan Sabora, spektakularnim uhićenjima. Od svega smo stvorili jednu veliku priču, spektakl. Za razliku od Simone Gotovac ili Ave Karabatić, politika je ipak nešto ozbiljnija ( ili bi barem trebala biti ) i promatranje na nju kao na još jedan spektakl kojim ćemo hraniti vlastiti ego nije najbolje riješenje.

 

Spektakl iz udobne fotelje….

 

Spektakl se uobičajeno prati iz ugodnog naslonjača, kratko prokomentira i nastavlja sa svojim životom. Nives Celzijus zasigurno ne kroji moj ili vaš život i možemo si dozvoliti da nakon što smo je odgledali na televiziji ili pročitali neki članak o njoj koji graniči sa zdravim razumom, nastavimo dalje kao da se ništa nije dogodilo. Jer u konačnici, što je ona za nas? Odgovorite si sami na to pitanje.

 

Sa politikom je situacija kudikamo drugačija. Na članke i televizijske priloge koji govore o našim političarima i njihovim potezima, a koji jednako tako vrlo često graniče sa zdravim razumom, ne možemo gledati kao na Nives Celzijus. Politika kroji naše živote, htjeli vi to priznati ili ne. Sutra kada se probudite i krenete na posao, po putu ćete možda stati natankati gorivo – to je politika. Kupiti ćete kruh i mlijeko – to je politika. Raditi ćete minimalno 8 sati – politika. Vratiti ćete se kući, pogledati poštu i vidjeti da imate desetak računa za platiti – politika. Ući ćete u kuću, pozdraviti ženu/muža i jedno dijete jer jednostavno ne znate kako uzdržavati i drugo – politika. Upaliti ćete televizor, pogledati splačine na našem programu i na kraju mjeseca za taj ˝užitak˝ platiti 80 kn – politika.

 

Politika nikad ne spava!

 

Shvatili ste poantu, je li tako? Ali ne, mi na politiku gledamo kao na još jedan trač sa kojim se treba dopro sprdati, možda se na nekoga iz tog trača privremeno ljutiti i onda se okrenuti na drugu stranu i zaspati. Ali taj trač nas prati i u snu. Dok vi mirno spavate razmišljajući kako su blesavi i šašavi onaj Bebić i Linić, politika će raditi svoj posao umjesto vas. Podizati će vam cijenu komunalija, natjerati vas da radite duže od 8 sati kako bi prehranili obitelj, zabraniti će vam umjetnu oplodnju, podići cijene osnovnih namirnica, derati vas po džepu gdje i kako stigne, a plaću će vam ipak ostaviti jednaku, možda i manju, a možda će vas i otjerati sa posla.

 

U vašem spokojnom snu u kojem Nives mlati svojim sisama, a Jadranka pokriva tuđe stražnjice smetnuti ćete s uma mogućnost da Jadranka dođe i do vas sa tim pokrivačem i pokrije vas cijelog/lu jer će vam jednostavno biti bolje u mraku gdje možete potpuno ignorantski živjeti i dalje. A politika neće stati, ne brinite se. Ima puno onih kojima treba pokrivač. A kada se ustanete uvjeriti ćete sebe kako je to sve bio jedan čudan san i kako je realnost puno sličnija snu, a manje mojoj interpretaciji istoga.

 

Plati, samo plati…

 

Ujutro kad se probudite od silnih naslova i priča kojima svi otvoreno pljujemo po ovome ili onome iz svijeta politike ili showbizza, nećete primjetiti što se zapravo događa. A događa se to da imamo vladu koja ne zna kako zemlju izvući iz krize pa se vadi navodnim gospodarskim programom, koji je zapravo samo varijacija na temu spektakularnog antirecesijskog programa iz doba Ive Sanadera. Živi smo svjedoci kako je taj program izveo zemlju iz krize. Od silnih naslova u kojima razmišljamo o tome koji je broš premijerka okačila ili kako su Polančeca spektakularno  izveli specijalci iz kuće nećete primjetiti da se sprema novi zakon o HRT – u  prema kojem će pretplatu za briljantni program ( sarkazam, naravno ) plaćati svi koji su priključeni na HEP-ovu distributivnu mrežu.

 

I požaliti ćete se na ovu silnu nepravdu. Osnovati ćete tko zna koliko grupa na Facebooku protiveći se plaćanju pristojbe, u razgovoru sa prijateljima popljuvati ćete i premijerku i sve ministre i čitav Sabor. Pitati ćete se kako je to moguće i kuda ova zemlja ide. Ali onda ćete okrenuti posljednju stranicu novina i uvjeriti sebe kako imate dovoljno vlastitih problema da bi brinuli i o tuđim. To što će ti tuđi problemi sutra biti problemi vaše djece nije toliko bitno, jer treba živjeti za sada i u sadašnjosti. Malo je preteško gledati u budućnost dalju od 5 minuta. Takva je politika vođena u Hrvatskoj proteklih 20 godina ( bez iznimke i ona kratkotrajna SDP – ova ) – riješavajmo probleme koji će se vidjeti u roku od 5 minuta, a nakon toga ćemo vidjeti šta i kako dalje. Gdje nas je dovela takva politika? Vidite i sami….

 

I sad kada sve zbrojim i oduzmem pitam se je li razlog zbog kojeg ne shvaćamo politiku ( politikom smatram onih stotinjak glavešina u Saboru ) ozbiljno zato što smo od nje napravili spektakl i ˝žutu vijest˝ ili možda ne shvaćamo sami sebe ozbiljno? Ako se sami ne shvaćamo ozbiljno, kako je moguće da nas netko drugi tako percipira?

 

Hoćemo li se već jednom pobuniti i artikulirano reći što mislimo ili se naša politika svodi na to da čak nemamo niti konkretnog lajanja, a kamoli ugriza?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

 

crazy_alen @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, travanj 13, 2010

Koji su razlozi premijerkine panike?

 

Da mi je netko prije desetak dana rekao kako će glavna tema u medijima i najveća preokupacija vladajućih postati jedna obična guzica ( uz svo dužno poštovanje prema vlasnici iste ) rekao bih mu/joj da je lud/a. Naravno, nije bio prvi put da sam pogriješio u prognozama ( zato sam i prestao ići u kladionicu ) i danas već treći – četvrti dan za redom mi razmišljamo je li dobro turiste pozivati stražnjicom ili ih je možda bolje privući  reklamom u kojoj će, bez sporne scene, o Hrvatskoj saznati da ima puno slane vode, čistu prirodu i brdo alkohola na raspolaganju. Međutim, vrla nam premijerka digla je glas protiv spota smatrajući pojavljivanje, nadam se potpuno prirodne, stražnjice seksizmom.

 

Njena reakcija moguća je zbog nekoliko razloga. Naravno, tu je ljubomora. Jer vrla nam premijerka uz sav trud i broševe i torbice koje ostavlja po podu i kompletiće ne može se mjeriti sa takvom stražnjicom. Međutim, mislim da ljubomoru možemo isključiti kao glavni razlog ( možda jedan od sporednih ). Drugi bi razlog mogao biti taj što će turisti taj spot zbilja vidjeti kao seksistički, djeca će se uplašiti kada vide jednu prekrasnu stražnjicu jer je uživo u Hrvatskoj nikada nisu vidjeli, pa će ih roditelji, koji su inače ljetovali u nudističkom kampu, ove godine pokrivati plahtama, kao što je to radio Micahel Jackson, kako bi ih zaštitili od tih strašnih prizora ( srećom, mene moji više ne mogu pokrivati, pa ću uživati u ˝čarima˝ Hrvatske ). Kako bi se barem malo umilila šokiranim turistima naša će im draga premijerka za utjehu potpuno besplatno ustupiti slike svog najnabijenijeg ministra, ponosnog vlasnika najboljeg političkog torza. Djeca će se primiriti jer nakon stravične stražnjice dolazi melem na ranu u vidu Milinovićevih mišića. Na žalost, ne možemo se u potpunosti složiti niti sa ovom tvrdnjom jer priznajte, djeluje potpuno besmisleno, zar ne?

 

Zaboravili ste na neke malo važnije teme?

 

A sad, pazite ovo. Objava registra branitelja! Sjećate li se te teme? U mjesec dana novih 1033 nezaposlenih! Guverner Hrvatske narodne banke Rohatinski ( inače, ako ste slučajno zaboravili, dobitnik nagrade za najboljeg guvernera svijeta u 2008. godini ) ukazuje na to kako među vladajućima nema niti snage niti motiva za prijeko potrebne promjene. Međutim, danas čak niti brojka nezaposlenih ili nezadovoljstva radnika 3. maja ( o čijem je prosvjedu bilo jako malo riječi, iako je bio jako dobro organiziran i za naše prilike masovan ) ili upozorenje guvernera da smo bliži bankrotu nego bilo kakvom prosperitetu potpuno je nebitno. Nama je važna guzica. A kada interes za nju pomalo splasne pobrine se jedna ne tako atraktivna koja će platiti smješnu kaznu za pušenje na javnom mjestu, unatoč zabrani. Tu dolazimo do trećeg razloga, jedinog logičnog – odvraćanje mišljenja od bitnih tema. Uspjelo je stotinu puta do sada, pa zašto ne bi ponovno, zar ne?

 

Prava istina je ta da Jadranka Kosor, u suradnji sa svojim vrijednim i uvijek vjernim ministrima polako gubi tlo pod nogama. Ogromna popularnost koju je imala na početku svog mandata prije devet mjeseci ( ili da pojasnimo na premijerkninom engleskom, ona je ˝najn mans prajm minister˝ ) polako nestaje. Ne pomaže joj ni trakavica oko tog spornog stana, ne pomaže joj ni broj nezaposlenih ( ni, koliko god to smješno zvučalo, Severinino mišljenje), ne pomaže joj niti potpuno nestajanje Ive Sanadera jer je više ne mogu uspoređivati sa njim i zaključiti kako smo dobili manje zlo. Ne ide Jadranki Kosor puno toga, ali ono što mene brine jest činjenica da ne ide ni nama najbolje. Da su sutra izbori i da morate odabrati nekoga da nas vodi i pokrene te toliko potrebne reforme za kojima vapi i guverner Rohatinski, koga biste izabrali?

 

A gdje je nestao Zoki?

 

Kada ste posljednji put vidjeli predsjednika najjače oporbene stranke Zorana Milanovića? Taj čovjek kao da je propao u zemlju. Možda je Jadranki Kosor stražnjica iz spota predstavljala problem jer se Milanović sakrio tamo negdje u pozadini brinući se da se ne prži predugo. Ako je tome tako, ispričavam se predsjedniku SDP-a. Međutim, ako razlog njegovog izbivanja nije čuvanje najpopularnije hrvatske pozadine, onda ne bi bilo loše kada bi on svoju dovukao u Sabor ili u medije kako bi pojasnio ljudima kakvu on ( dakle, njegova stranka ) ima viziju Hrvatske i odakle mu pravo uopće nadati se pobjedi?

 

Zasljepljeni stražnjicom ne primjećujemo niti to da je najglasniji član oporbe ( Slavko Linić ) jednako ˝sumnjiva˝ ( ako ne i više ) osoba od većine vladajućih kojima se redovito pripisuju nove afere, a na njegove verbalne izljeve ne treba trošiti previše riječi. Iako podržavam žestoku raspravu, vjerujem kako u nekim izjavama pretjeruje te stalnim napadima i kontranapadima ne obrazlaže apsolutno niti jednu primjedbu ili čak optužbu koju mu serviraju mediji. Podsjeća me na retoriku HDZ-a. Kada ne znaš odgovor pljuj po svemu i svačemu, možda nešto i pogodiš.

 

Jeleno, spasiteljice premijerki!

 

Zanimljivo je kako su nakon koktela od registra branitelja, turističke guze i Čobankovićevog pušenja u zaborav pali i ˝grijesi˝ još jednog vrlog nam ministra Kalmete. Priče o njegovoj političkoj odgovornosti više nisu bitne povrh cigara na guzi. Milinovićevi mišići bitniji su u ovom trenutku od tko zna kolikog broja nezadovoljnih obitelji koji zbog ˝njegovog zakona˝ ne mogu osnovati obitelj, ili barem ne u Hrvatskoj. Jelena Glišić ( vlasnica pozadine ) svojom je pojavom uspjela svih skrenuti sa pravog puta, pa tako niti ministar Šuker više nije na meti medija zbog sumnjive politike koju vodi u svom resoru ( sudeći prema izjavama vodećih ekonomista i guvernera ), uspjeli smo zaboraviti i na Biancu Matković, koja je smijenjena sa mjesta ministrice i postavljena na novi položaj gdje će joj društvo praviti i  njeni dosadašnji vjerni suradnici.

 

Jadranka Kosor nije zapravo zaprepaštena spotom ili zgrožena pojavom stražnjice. Siguran sam da negdje u sobi na zidu nasuprot kreveta ima poster Jelene Glišić u prirodnoj veličini i svaku večer prije spavanja klekne pred nju, prekriži se i zahvali Bogu i njenim roditeljima što je došla na svijet kako bi je u najtežim trenutcima uspjela spasiti od zajedljivih novinara i totalno dosadnog, uvijek nezadovoljnog naroda. Ne bih se čudio da uskoro u središnjem Dnevniku ispod lika i djela premijerke osvane malo drugačije ime Jadranka Jelena Kosor, kao mali znak pažnje i zahvalnica za sve što je ta djevojka za nju učinila.

 

Je li moguće da mi danas zaista ne vidimo govna od guzice?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

P.S.

U međuvremenu se pojavila premijerki prihvatljiva verzija spota, pa pogledajte ;))

 



 

 

crazy_alen @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 18, 2010

Čudni ljudi…

 

Čudni su ljudi. Teže nekakvom tobožnjem savršenstvu, često sebe gledaju u najboljem svijetlu - ˝On/ona je đubre, ja to nikad ne bih mogao/mogla˝ - izjave su koje kod takvih ljudi često možete čuti.. Takvi će se vrlo često upustiti i u tobožnju borbu protiv nepravednosti i svojevrsne trulosti sistema. Neki od njih postati će čelnici sindikata, neki će na raznoraznim manifestacijama ponavljati unaprijed naučene parole, neki će samo nešto pisati, neki neće raditi apsolutno ništa ( samo se hvaliti bez realne podloge ), neki će učiniti nešto sasvim drugačije od ovog navedenog. Međutim, što je poanta? Svi ti ljudi ( u većini slučajeva ) su svjesni da nešto nije u redu i da su promjene bitne, ali isto tako ti ljudi ( u većini slučajeva ) nemaju ˝muda˝ te svoje stavove ili ideje braniti od svih i svačeg.

 

Što se onda događa sa takvim ljudima? Velika većina njih potone u prosječnost = zaborav, neki ostanu na ˝sceni˝, ali vješto ukroćeni, a samo rijetki nastave svoj trnoviti put.

 

Prosječni :

 

Tko su oni koji potonu u prosječnost = zaborav? To su oni koji su izgradili čvrste stavove u životu, čije ideje ne mogu pokolebati niti raznorazni političari, tajkuni ili kakvi drugi moćnici. Međutim, njihov je problem što su dovoljno jaki svoja uvjerenja braniti za sebe same i ne dopustiti nikome da ih mijenja, ali preslabi da bi svoja ( vrlo često ispravna ) uvjerenja podijelili sa svijetom i prometnuli se u svojevrsnog lidera. Njih ćete možda vidjeti još koji put na ulici, pročitati neki njihov komentar, ali oni će biti potpuno nevažni. I neće proći dugo vremena dok to i sami shvate i potpuno nestanu iz javnosti i svojevrsne tvorbe javnog mnijenja…

 

Kameleoni :

 

Tko su oni koji ostanu na ˝sceni˝? To su oni ljudi koji su svoje stavove iz početka gradili tako da oni uvijek i u svakom segmentu budu podložni promjenama. To su svojevrsni kameleoni koji mijenjaju boju kože ( tj. uvjerenja ) ovisno o boji okoline. Takvi ljudi su zapravo sve svoje nezadovoljstvo sistemom i svoje protivljenje istom izražavali promatrajući svijet isključivo iz vlastite perspektive. Kakva je ta perspektiva? Vrlo jednostavna misao vodi takve ljude – biti ću najveći trn u oku svakome od koga bih sutra mogao/la imati koristi. Povući ću veliki broj ljudi za sobom kako bi moj plan dobio na težini. A sutra, kada se karte budu preslagivale, doći će i moje vrijeme u kojem će se oni kojima sam bio trn u oku boriti da me imaju u svojim redovima. A onda počinje aukcija – tko nudi više, njegov/a sam. Žalosno je to što takvi ljudi ostaju dugo na ˝sceni˝ i vrlo često određuju sudbine drugih ljudi. Realno, ova skupina ljudi je možda i najgora i najpogubnija za svako društvo. Društvo bez ideala i čvrstih realnih stavova nema blistavu budućnost, a kako bi i moglo imati?

 

Pajaci :

 

I treća je skupina onih koji svoj prvobitno zacrtani put ne mijenjaju i na uštrb svega nastavljaju do kraja. Oni ( u velikom broju slučajeva ) točno detektiraju probleme koji muče narod i vrlo često nude i riješenje. Oni su nepotkupljivi i nepokolebljivi. Ali što se s njima događa? Ili izgore u želji bez pretjerano vidljivih posljedica na vlastitoj reputaciji ili ponosu, ili jednostavno bivaju proglašeni pajacima. Zašto pajaci? Zato što se većina izgubi u prve dvije skupine, tako da u ovoj ostane premalo ljudi. I zato oni najčešće nastupaju sami bez prave podrške i shvaćanja. A drugi, umjesto da takve ljude uzdižu, oni ih pokapaju i smatraju budalama.

 

Kako dalje?

 

I to je zapravo brutalna realnost našeg društva. Uzdizanje ili puko toleriranje ˝krivih˝ ljudi, a pokapanje ( metaforičko ) ˝pravih˝. Što je posljedica toga?

 

300 000 nezaposlenih, nikakva proizvodnja, još gori izvoz, nasilje na ulicama, mito, korupcija, ogroman vanjski dug i veliki broj drugih problema koje će svatko za sebe nabrojiti.

 

Kako to možemo riješiti? Oslanjati se na bilo koju od navedenih grupa ljudi izgleda da i nije poželjno. Prvom padate u zaborav, drugom se prodate, a trećom postanete pajac. Ali zašto ne stvoriti jednu četvrtu vrstu ljudi. Ili bolje reći skupinu ljudi.

 

Je li nemoguće organizirati se tako da se ˝iskoriste˝ usluge svih vrsta? Masovno koristiti prvu skupinu ljudi za ukazivanje na probleme i promicanje svojih ( ispravnih ) ideja, drugu skupinu naprosto iskoristiti kao što oni iskorištavaju druge da se za te ideje skupi prijeko potrebna politička, financijska ili pomoć bilo koje druge vrste koju oni mogu pružiti i treća da sve to nastavi gurati naprijed neovisno o bilo kome i o bilo čemu. Je li to zbilja toliko nemoguće ili je to samo stvar naše lijenosti i nedostatka ˝muda˝?

 

Očigledno je da nešto moramo mijenjati. Jasno je da okretanje glave od svih problema nije riješenje i ne može donijeti ništa dobro, ali dok god nastupamo kao pojedinci ( neovisno u koju skupinu spadamo ) osuđeni smo na, na žalost, ne pretjerano svijetlu budućnost. Ujediniti ideje, karaktere ljudi i uvjerenja dobar je pokazatelj puta kojim trebamo krenuti.

 

Samo zajedničkim planiranjem i traženjem riješenja nešto možemo postići.

 

Siguran sam da ćete u svakoj od ovih vrsta ljudi prepoznati nekoga sa ˝scene˝ ili čak i sebe same. Međutim, trebate shvatiti da ništa nije definitivno i od toga treba poći. Mijenjajmo sebe da sutra promijenimo svijet ( ili barem Hrvatsku, što bi nam, siguran sam, bilo veliko ostvarenje ). Promijenimo onu ne pretjerano svijetlu budućnost u nešto bolje jer niti jedan pokušaj mijenjanja stvari nije uzaludan i nikada nemojte odustati od svojih ideala samo zato što vam to neko vrijeme nameće. Vremena se mijenjaju, ali ideali ( oni pravi ) trebaju živjeti vječno…

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 29, 2009

Kao konj u drugi krug…

 

Ljubim te voljeni narode moj! Pitaš se zašto? Odabrao si Milana Bandića kao drugog ˝putnika˝ drugog kruga predsjedničkih izbora.

 

Narod kojemu je parola ˝kruha i igara˝ bitnija od toga kako se do tog istog kruha dolazi, za svog predsjednika, gradonačelnika ili čak premijera bira ljude poput Milana Bandića. Populizam i obećavanje brda i dolina bez pravog pokrića u prilično čudnom hrvatskom narodu ima savršenu prolaznost. Kada se svemu tome pridoda izlaznost od samo četrdeset i nešto sitno posto birača, čudno je što Milan Bandić nije izbore dobio već u prvom krugu. Stotinu puta do sada sam to rekao, ali ponoviti ću još jednom. Neizlazak na izbore je najgluplja odluka koju pojedinac može donijeti. S obzirom da smo narod koji nema petlje stvari mijenjati na bilo koji konkretan način, izbori su jedina prava prilika iskazati svoje mišljenje. Neizlazak, kao što vidimo znači ustoličenje ovakvih ljudi na previše važne pozicije.

 

Zemlja snova…

 

Kampanja koja je velikim dijelom financirana iz sumnjivih izvora polučila je rezultat, a to što će sumnjivi donatori sutra tražiti naplatu duga od svih nas dođe li Bandić na poziciju i nije toliko bitno.  Poluobrazovani ljudi koji su skloni vjerovati obećanjima ( odnosno u velikom broju slučajeva lažima ) kojekakvih pajaca redovito izlaze na izbore. I žalosno je da oni koji sebe smatraju pametnijima i vrijednijima od neke tamo individue iz široj javnosti nepoznate zabiti tim istim individuama prepuštaju krojenje vlastite sudbine. Ovo nije priča samo o Milanu Bandiću koji nam sutra ne može toliko iskrojiti budućnost kao što to može jedan premijer, ali prikazuje trend u kojem su šuplja obećanja i moćne parole bez pravog značenja mnogo jača od odmjerenog, smislenog i prije svega pametnog pogleda na svijet. Milan Bandić predstavlja one ljude koji su željni rastegnuti se više nego što su dugi i široki. Kratkotrajan užitak stavlja se prije dugoročne vizije. A što će doći nakon tog kratkotrajnog užitka? Žestoki udarac u zid! Kada se okrenemo na mjestu predsjednika biti će nam Milan Bandić, na čelu glavnog grada jedan Zoran Mamić, u Saboru osuđeni zločinac Glavaš, a na čelu Splita Željko Kerum. Onda ćemo shvatiti da smo u noćnoj mori ( i to ne Malnarovoj koja je mila majka u odnosu na ono što nas čeka ), ali biti će prekasno.

 

Milan Bandić je baš kao i Andrija Hebrang, po objavi rezultata pokazao svoje pravo lice. Poletni i zafrkantski Hebrang počeo je pljuvati vatru po svima kada je shvatio da je zapravo najveći gubitnik, a Miki se odlučio obrušiti na vodstvo svoje bivše stranke poručivši kako će on biti predsjednik kojim nitko neće upravljati daljinskim upravljačem. Upravo to nas i treba brinuti!

 

Sve je to jedna velika zavjera…

 

Andrija Hebrang je razloge svog lošeg rezultata tražio u teorijama zavjere i oduzimanju glasova namjenjenih njemu od strane bivših stranačkih kolega, te nekolicine drugih. Sve je pokušao opravdati lošom matematikom u kojoj izjavljuje kako je desnica dobila najveći broj glasova i kako je jaka, ali ne dovoljno mudra. I uistinu, oko 57 % glasova koje su osvojili Ivo Josipović, Vesna Pusić, Damir Kajin i Milan Bandić ( koji je 20 godina bio barem formalno lijevo, dakle takvi su i njegovi birači ) kao predstavnici ljevice je manje od 43 % koje su osvojili svi ostali kandidati koje Hebrang može prisvojiti pod desnicu. Vrlo jasna matematika, ali izgleda samo onima u HDZ-u. Iako se sve to može pripisati prevrtljivom Bandiću koji je, kako sam kaže, u srcu socijaldemokrata, međutim on izgleda želi postati prvi desni socijaldemokrat u svijetu pa ga je Hebrang uključio u svoju računicu.

 

Ja ću kao i Hebrang razloge prolaska Milana Bandića tražiti u teorijama zavjere, ali ne nekolicine kandidata, već gotovo 300 000 birača koji su podržali velikog Mikija. Svi oni su u izbore ušli sa ciljem da korak po korak ovu zemlju svedu na prosjački štap i na granice bezpredmetnog populizma i pustih obećanja. A teoriji zavjere priključili su se  i vi ˝mudri˝ i pametniji od svih ostalih koji ste u vrijeme izbora ostali kod kuće i ogorčeno pljuvali po onima koji su izabrani. Opasna je to zavjera i ne dođe li velikom broju vas ˝ono nešto˝ iz pozadine u glavu imati ćemo ozbiljnih problema. I što će biti najtragičnije, sve te probleme ćemo i zaslužiti.

 

Je li Ivo Josipović dosadan, pomalo monoton i više liči na fikus nego kaktus koji silno želi postati? Vrlo je vjerojatno odgovor potvrdan na sva ta pitanja, vrlo je lako moguće da je i što se morala tiče Josipović vrlo blizak Bandiću, ali s obzirom na ovlasti koje predsjednik ima, u ovom je trenutku puno bitnije hoće li nas taj predsjednik u svijetu sramotiti. Berlusconiju se smije čitav svijet. Milanu Bandiću i nama smijao bi se cijeli svemir.

 

˝Kako je Hrvatska postala zemlja blagosRanja˝

 

Međutim, i sam Ivo Josipović pomalo se odaje populizmu i jeftinim parolama. Pa tako isticanje kako je on svijetlo, a Bandić tama nemaju nikakvog smisla, ukoliko jasno i glasno ne objasni zašto je on svijetlo i pravda, a netko drugi to nije. Koristi moćna obećanja kao što je društvo jednakih vrijednosti ili uništavanje mita i korupcije. Kako on to misli postići? Možda traženjem glasova iz dijaspore. Očekujem od Josipovića u drugom krugu zauzimanje čvrstog stava i bježanje od populizma, bez obzira na to koliko on dobro prolazio. Oni birači koji su ostali kod kuće u prvom krugu svoju privilegiju ( osim zbog određene doze gluposti koju sam već spomenuo ) nisu iskoristili i zbog toga što nitko od kandidata ( osim, prema mojem mišljenju Vesne Pusić ) nije jasno i glasno priznao što zapravo od onoga što obećaje može učiniti. Želi li Josipović privući te ljude na birališta mora se odmaknuti od pustih obećanja i prestati lagati ljude. Laži i prijevare trpimo već 20 godina, mislim da je vrijeme da tome stanemo na kraj. Oda li se ponovno populizmu samo jer ima prolaz neće se puno razlikovati od Milana Bandića, koji puzanjem po snijegu pokazuje kako na svom putu prema cilju neće imati poštovanja prema apsolutno nikome. Onakvo postavljanje vijenca nije dokaz požrtvovnosti i upornosti, već čisti dokaz manjka poštovanja prema ljudima koje je spreman poniziti samo da ostvari zamišljeno. Deset godina vladavine Zagrebom nije toliko pokazatelj kvalitete vođenja, koliko je pokazatelj loše procjene birača ( prvenstveno onih koji su ostali kod kuće ).

 

 

Mi kao da uporno želimo prikazati kako smo još uvijek ortodoksni balkanci. Ova zemlja mora se čistiti od ljudi kao što je Milan Bandić i njemu sličnih, prva prava prilika je 10. siječnja. Hoćete li ju iskoristiti? A imajte na umu da ne iskoristite li tu priliku već od idućeg dana možete na blagajnama svih većih kino dvorana kupovati karte za dugometražni film ˝Kako je Hrvatska postala zemlja blagosRanja˝, sa Milanom Bandićem, Željkom Kerumom, Zoranom Mamićem i Branimirom Glavašem u glavnim ulogama…

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

crazy_alen @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.