Moj internet dnevnik
Politika, to sam ja!
Brojač posjeta
42467
Glasaj!
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
TagList
Oglasi
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Blog
petak, listopad 22, 2010

Potpisi kao WC papir?

 

Famozni referendum o ZOR-u za čije je raspisivanje skupljeno više od 700.000 potpisa građana, prema odluci Ustavnog suda RH neće se raspisivati. Naime, u odluci Ustavnog suda stoji kako su povlačenjem Prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o radu prestale pretpostavke za raspisivanje samog referenduma. U odluci se također navodi da se isti takav prijedlog ne smije uputiti u zakonodavni postupak prije proteka roka od godine dana od dana objave te odluke.

 

Ok, sada kada smo razmotrili tehničke komponente ovog slučaja, idemo se pozabaviti njenim posljedicama. Sama odluka o neraspisivanju referenduma u ovom trenutku nije pucanj u prsa demokracije kako pompozno objašnjavaju vodeći sindikalisti. Odluka o neraspisivanju referenduma u ovom trenutku jest i jedina logična s obzirom da zbilja ne postoje pretpostavke za raspisivanje istog. Ono što predstavlja problem jest što istekom roka od godine dana potpisi 700.000 građana mogu poslužiti kako sucima Ustavnog suda, tako i članovima vladajuće koalicije da njima obrišu pozadine i s eventualnim novim prijedlogom ( naravno, budu li još na vlasti ), rade što ih je volja.

 

Don Vladimir Corleone

 

Vladimir Šeks se posljednjih tjedana prometnuo u lidera kakvog viđamo samo u mafijaškim filmovima, svojevrsni Don Vito Corleone. Naime, prema tvrdnjama Damira Polančeca, Šeks sam može donositi odluke Ustavnog suda, ima u šaci pojedine suce i zapravo sve što ti treba da se neki zakon provede ili ne, da ostaneš na slobodi ili ne jest jedan poziv nekadašnjem predsjedniku Sabora. Koliko ima istine u tim tvrdnjama morat će se pozabaviti netko drugi. Međutim, indikativno je to da se odluka Ustavnog suda poklapa sa mišljenjem vladajuće koalicije, točnije stranke ( HDZ ), još točnije sa mišljenjem jednog čovjeka iz te stranke ( Vladimir Šeks ). I to sve bez obzira na pritisak javnosti i želju građana, čije bi interese u praksi trebao štititi Ustavni sud, da se referendum raspiše. Zašto odluka suda nije mogla biti uvjetno raspisivanje referenduma, za što se zalaže i predsjednik? Točnije, ukoliko se u bilo kojem trenutku u zakonodavni postupak uputi sličan prijedlog zakona, raspisivati će se referendum.

 

Tko će koga rušiti?

 

I dok je odluka Ustavnog suda sasvim sigurno legalna, pitanje je koliko je ona bila  ˝mudra˝. Naime, u Hrvatskoj već duže vrijeme vlada iznimno loša klima koja je, barem za to kratko vrijeme prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma, bila uljepšana i pružila kakvu takvu nadu građanima da nešto mogu promjeniti, da nisu u potpunosti prepušteni omraženim likovima iz saborskih fotelja. Ovakva odluka suda je dolijevanje ulja na vatru koja već opasno plamti i prijeti eskalacijom. Međutim, čak i u situaciji u kojoj se ovakva odluka Ustavnog suda može nazvati glupom, izjave poput one Ozrena Matijaševića o rušenju Ustavnog suda spadaju u sferu praznih političkih govora, ili drugim riječima idiotizma. Niti je Ozren Matijašević pozvan rušiti Ustavni sud, niti je on za tako nešto ovlašten. Sindikati često pozivaju institucije da rade svoj posao, možda bi neki od njih taj isti zahtjev mogli uputiti sebi samima.

 

 

Mi vas biramo, mi vas i skidamo!

Neovisno o pitanju nužnosti Ustavnog suda i sudaca koji su prema svemu sudeći produžena ruka politike mi se trebamo bazirati na one koji te suce postavljaju i na one zbog kojih je ova situacija realno i nastala, a to je Vlada. Kristalno je jasno da svakim danom sve više i više tonu u živi pjesak svoje nesposobnosti, no jesmo li mi u ovom trenutku spremni zadati konačni udarac? Postoje dva puta koja predlažu sindikati. Prvi je kolektivni štrajk, a drugi pokretanje peticije za raspisivanje prijevremenih izbora. Bilo bi zanimljivo vidjeti na koji bi način Ustavni sud ili netko drugi osporio veliki broj potpisa za raspisivanje prijevremenih izbora. Nadalje, pokretanje takve peticije moglo bi imati dalekosežne pozitivne posljedice za čitav narod. Uputila bi se jasna poruka kako trenutnim vladajućima, tako i onim budućim da su gotova vremena kada se sa narodom može raditi što se želi, jer narod je taj koji ih bira, ali isto tako narod je taj koji ih sa toliko željenih pozicija može skinuti.

 

Poštovanje

 

Jadranka Kosor i njeni koalicijski partneri koji svoju lojalnost objašnjavaju ispraznim floskulama unatoč svim aferama, potresima i omalovažanjima naroda nisu u lošoj situaciji. Oni i dalje mogu raditi što žele, a sve zahvaljujući nama. Ovo nam je prilika da na vrlo jednostavan način promjenimo čitav tijek događaja. Ovu bih odluku suda, kao i sve dosadašnje događaje pomalo blago nazvao ranjavanjem demokracije. Međutim, dozvolimo li da se ova priča nastavi, a mi ostanemo njeni promatrači, demokraciji će biti potreban veliki lijes. Jesmo li konačno spremni izboriti se za ono što zaslužujemo – poštovanje?

 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

 

 

crazy_alen @ 08:49 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 17, 2010
Vidoviti Šeks

 

Svi lažemo! To je notorna činjenica. Svi, osim političara. Oni su konzervatori istine, svaka njihova riječ oličenje je poštenja, iskrenosti i nadasve morala. Tvrditi kako Polančec, Sanader, Šeks ili Jadranka Jaca Kosor lažu isto je kao da svih uvjeravate kako je Zemlja ravna ploča. I još jedna stvar, tko god kaže da laži ima na tisuće, a istina je samo jedna ne zna što priča, totalna je budala. Jer kako onda objasniti toliko različitih istina iz vladajuće stranke kojima smo obasuti u posljednje vrijeme i kako bilo kome od uvaženih aktera reći da laže, kada znamo da političari ne lažu?

 

27.09.2010. Damir Polančec kod javnog je bilježnika ovjerio izjavu u kojoj opisuje sastanak sa gosp. Vladimirom Šeksom. Nije doduše opisao gdje su se našli pa možemo zamisliti da je riječ o nekoj ćevabđinici u koju su obojica navratili prilično gladni. I baš negdje u trenutku kada su mu usta bila puna ćevapa, luka i malo kajmaka Šeks odluči prekinuti monolog plačipičke Polančeca i ukazati mu na taktiku kojom će zasigurno pobijediti sve protivnike, pa i hrvatsko sudstvo : ˝Uvali Sanadera˝. – Što god da te pitaju ti samo kaži da je to Sanader tražio od tebe. Pitaju li te zašto si na sastancima predsjedništva nosio plave bokserice, ti samo kaži da je Sanader to odredio u kućnom redu stranke i svi tvoji grijesi biti će oprani, uvjerljivim tonom bi ga uvjeravao veliki Šeks. Šeks koji, kako će se kasnije ispostaviti, ima i nadnaravne moći, nalik onima vidovitog Milana, pa može bez problema predvidjeti tko će od kojeg suca dobiti koliku kaznu. Pitam se gata li iz riže?

 

Tisuću je istina

 

Zanimljivo je promatrati istine različitih ljudi o istoj temi. Primjerice, Sanaderova istina o sudjelovanju Jadranke Kosor na svim važnijim sastancima Vlade, pa tako i na onom na kojem se raspravljalo o INI, u opreci sa istinom Jadranke Kosor koja uporno tvrdi da je ona u tim trenucima bila negdje drugdje i da je njena uloga u Vladi valjda bila da močom očisti pločice prije dolaska šefa. Naravno, obje istine su moguće. Jadranka Kosor je i sama, doduše ne na materinjem jeziku, potvrdila da može biti na dva mjesta istovremeno. Možda u takvom stanju birokacije nastupa amnezija i jadna premijerka je po pitanju INE ˝tabula rasa˝. Tim poremećajem mogao bi se objasniti i čuveni tajni sastanak premijerke i državnog neprijatelja broj jedan. Možda je jadnica samo željela znati što se zapravo dogodilo, možda joj je Polančec izradio slikovnicu pomoću koje će lakše shvatiti svoju upletenost u prodaju INE.

 

U cijelu priču treba uključiti još jednu vrlo bitnu istinu, a to je istina gosp. Nobila. Kako svatko ima svoju istinu, tako je ima i on. A njegova kaže da su svi upleteni u kriminal i da im iz govana jedva viri mali čuperak s glave. U takvoj situaciji njegov klijent izgleda poput vozača kamiona za pražnjenje septičke jame – dakle, u odnosu na govna, iznimni gospodin. Ne treba a priori odbacivati ni takvu istinu, iako su na nju automatski skočili svi prozvani jer, budimo realni, nitko ne voli biti govno – smrdi, nehigijensko je i svima se gadi.

 

Lažna bomba?

 

E sad, nakon toliko iznesenih istina nastupa problem tko će dokazati čija je istina ˝istinitija˝. Hoće li to biti navodno kompromitirani sudac Turudić ( koji je prema Polančecovoj istini produžena ruka Vladimira Šeksa ), nespretno sklepano istražno povjerenstvo Sabora, mediji ili netko potpuno deseti? Tko će izreći pravu istinu o čitavom slučaju i čijoj ćemo istini na kraju vjerovati? Pored toliko poštenjačina počeli smo sumnjati da postoji laž. A ako laž ne postoji odakle su i kako su se spomenuti akteri našli u ovako neugodnoj situaciji? Zaključak je da je istina zajebana stvar.

 

S nestrpljenjem isčekujem razriješenje neviđene zavrzlame. Kako sam predsjednik Josipović  kaže, Polančecovo pismo, u kojem izravno dovodi u pitanje izvršnu i zakonodavnu vlast, sigurno jest politička bomba. Naravno, bomba ne mora uvijek izazvati štete, može puknuti na nekom zabačenom, od Boga zaboravljenom mjestu da nitko za nju nit čuje, nit osjeti posljedice. Kakva će biti Polančecova bomba? Nadajmo se dovoljno jaka da konačno cijeli proces privede kraju pa da konačno saznamo tko je najveća poštenjačina od svih upletenih akcijskih junaka.

 

Od silne istine zavrtjelo mi se u glavi, i sve na što trenutno mogu misliti je ona pjesma ˝Sve je laž˝.



 

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com

 

crazy_alen @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.